U Puli, Busoleru i Galižani ovih dana boravila je Lidia Bastianich (rođena kao Giuliana Lidia Matticchia u Puli), 75-godišnja glasovita američka kuharica, spisateljica i vlasnica više restorana koja živi i radi u New Yorku. Njezina obitelj, sin Joseph Joe Bastianich i kćerka Tanya Bastianich Manuali imaju četiri restorana u New Worku i po jedan u Pittsburghu i Kansas Cityju te tri vinarije, a u Busoleru nadomak Pule plantažu maslina. Gospođa Bastianich je kao kuharica veoma popularna, ali ponajviše zbog višegodišnjeg nastupa na američkoji i talijanskoj televiziji s emisijama o kulinarstvu. Počela je 1998., a od 2007. godine na američkoj televiziji ima svoju seriju "Lidia's Italy" (Lidijina Italija) koju prati višemilijunsko gledateljstvo. Za više američkih TV serija o kulinarstvu dobila je svjetsku nagradu EMMY. 

Gospođu Bastianich upoznao sam osamdesetih godina u pulskom hotelu "Histria" i imao intervju koji sam objavio u zagrebačkom Večernjem listu, a kasnije je više puta dala intervjuu tom listu i drugim medijima. U Istru dolazi dva do tri puta godišnje, osobito u Pulu i na Busoler gdje je živjela do 1956. godine kada se s obitelji preselila u Trst a 1959. su emigrali u SAD i nastanili se u New Yorku.

Gospođa Bastianich je dala neugodne i zapanjujuće izjave o životu njene obitelji u Puli i Busoleru

Budući da je ovih dana boravila u Puli gdje ima malu kuću i bila gošća u Galižani gdje je kuhala domaća jela, novinari su ponovno razgovarali s poznatom kuharicom, koja je kuhala za poznate filmske i pjevačke zvijezde te za dvojicu papa - Beneditka XXI. i sadašnjeg papu Franja. Tako je novinar Giuliano Libanore u riječkom listu La Voce del popolu objavio opširan razgovor kao i Donatela Leonardelli na vodnjanskom portalu Istra24. 

Bastianich: Bilo je malo hrane i nismo smjeli razgovarati talijanskim jezikom!

Na pitanje koje uspomene nosi iz Pule i života u njoj, gospođa Bastianich je rabila politikantske konotacije, odgovorivši: "Nije bila prevelika sloboda, isto tako bilo je malo hrane i nismo smjeli razgovarati talijanskim jezikom (...)". Na drugo pitanje kako se više osjeća Amerikanka, Istranka ili Talijanka, signora Batianich je odgovorila: "Ja sam jedna lijepa mješavina, osjećam se Istrankom, više Talijankom, ali najviše Amerikankom jer sam najveći dio mog života provela u SAD. Uvijek kažem: 'Imam najljepše kulture na svijetu'. Osjećam se sretnom."

Kako je moj prijtelj Ivan Gianni Pavičevac, 81-godišnji Puljanin, koji se školovao u Puli i završio Ekonomski fakultet u Zagrebu i pola stoljeća živi u Rimu, ovih dana na odmoru u rodnom gradu, posjetio me i vrlo ljutito pitao jesam li pročitao intervju s Lidijom Bastianich. On je daljnji rođak gospođe Lidije i posebno za iPress je izjavio da se zgraža na ono što je gospođa Bastianich izgovorila.

Pavičevac: Nije istina da nisu smjeli govoriti talijanski i bili su bogati!

- Iste takve priče čuo sam i pročitao u talijanskim medijima, a to zvuči kao "muzika" u ušima - u prijevodu "musica per gli orecchi" - u ušima esula i iredentističke udruge ANVGD. Nitko ne spori njenu uspješnst u kulinarsko-medijskom prostoru i ostvarenje "američkog sna", ali nekadašnja moja mlađa susjeda iz dječačkih dana u Busoleru, trebala bi prestati da, jednostavno rečeno, blati (pljuje?) po svom porijeklu. Ne tiču me se obiteljske razmirice zbog čega su njezini roditelji 1956. godine otišli u Italiju, a potom u Ameriku. Odlazak koji im je pospješila sestrična iz Genove, koja je potvrdila Konzulatu SAD-a da nemaju komunističkih nazora. A zna se da treba dobro ocrniti svoju domovinu da bi postali pouzdani Amerikanci. Dakle, obitelj Motika - Matticchio je otišla iz Istre 1956. godine, pa prema tome ne pripadaju kategoriji esula. A da nisu smjeli govoriti talijanski je povijesna neistina. Zna se da su svim nacionalnim manjinama priznata sva prava, a naročito talijanskoj u Istri, kazuje nam Pavičevac i potom dodaje:

- "Siromašni" su bili toliko da je njen otac Viktor Motika imao dva kamiona, majka Erminija je bila učiteljica i imali su lijepu i veliku kuću u predjelu Kaštropola u Puli. Koliko pripadaju talijanskoj nacionalnosti "govore" talijanizirana prezimena Motika u Mattcchio, Bastijanić u Bastianich, Pavičevac u Pavichievaz... Što se tiče pozivanja na baku i 'njene noge prljave od crvene zemlje', za nas koji je dobro poznamo, nažalost samo je podsmjeh.

Sin Joe Bastianich izjavio da je obitelj prisilno morala otići zbog Titova komunizma

Naš sugovornik Pavičevac se osvrnuo i na 54-godišnje Josepha Bastianicha, zvanog Joe, koji živi i New Yorku, ali više mjeseci provodi u Italiji jer je sudac u nekolko televzijskih emisijama o kulinarstvu i u razgovorima za talijanske medije nikad nije spomenuo oca Felicea Bastijanića, vrsnog kuhara (prvi restoran dobio je naziv po njegovu imenu "Felicija" u New Yorku), Labinjana, koji se, nakon što se razveo, vratio u rodni Labin gdje je umro. U jednom razgovoru s novinarkom govorio je o svom talijanskom porijeklu. Nijednom rječju nije spomenuo svog oca Hrvata koji je u SAD otišao iz jednog sela kod istarskog grada Labina, ali je zato rekao za svoju majku Lidiju, baku Erminija i djeda Vittoria, iako se zvao Viktor, da su morali bježati pred komunizmom i diktatorom Titom. U svojoj mini-biografiji napisao je da je PROGNANIK ISTARSKIH PROGNANIKA (pod. A.Č.) što je notorna laž!! Za sebe je rekao da se smatra italoamerkancem, ali to je njegova privatna stvar. (Armando Černjul/Foto: facebook)