Bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije i legendarni nogometaš zagrebačkog Dinama Zlatko Kranjčar preminuo je u Zagrebu u 65. godini nakon teške bolesti.

Nažalost, napustio nas je još jedan velikan hrvatskog sporta i nogometa. Kranjčar je bio jedan od najboljih nogometaša u povijesti Dinama, bio je prvi kapetan Vatrenih, bivši izbornik hrvatske reprezentacije te igračka i trenerska legenda.

Bio je član legendarne Dinamove generacije koja je 1982. godine donijela titulu nakon 24 godine. Igrao je i za Rapid, te St. Polten. Bio je i jedan od svega 14 igrača koji nastupili u premijernom nastupu hrvatske reprezentacije protiv SAD-a u listopadu 1990. godine i to kao kapetan. 

U trenerskoj karijeri vodio je brojne klubove, kao i hrvatsku reprezentaciju od 2004. do 2006. godine. U 25 nastupa na klupi Vatrenih upisao je 11 pobjeda, osam remija i šest poraza. Njegov sin Niko, također je bio odličan nogometaš i hrvatski reprezentativac.

Najviše je bio vezan za Dinama u čijem dresu je upisao, računamo li i prijateljske utakmice 556 nastupa i postigao 256 golova, a kao trener je tri puta vodio "Modre".

Kranjčar je rođen 15. studenog 1956. u Zagrebu. U Maksimir je stigao kao klinac, prošao je kompletnu Dinamovu nogometnu školu, a za prvu momčad je debitirao 1974. u derbiju protiv Hajduka. Ubrzo je postao ljubimac navijača i jedan od glavnih igrača na putu do naslova prvaka Jugoslavije 1982. godine. S Dinamom je osvojio i dva Kupa (1980, 1983).

Zagreb je napustio 1983. i idućih sedam godina je igrao za Rapid s kojim je osvojio dva naslova prvaka, tri Kupa i tri Superkupa. Igrao je i za Sankt Polten gdje je ostao godinu dana i potom preselio u SV Wienerfeld s kojim je osvojio amaterski Kup Austrije, uveo ga u treću ligu i u kojemu je završio svoju igračku karijeru.

U dresu bivše države odigrao je 11 utakmica i postigao tri gola, dok je u hrvatskom dresu zaigrao dva puta. Prvi put protiv SAD-a 1990. godine, a drugi put protiv Rumunjske kada je postigao gol. Zlatko je u obje utakmice bio kapetan i tako je ostao zapamćen kao prvi kapetan novostvorene hrvatske reprezentacije.

Trenersku premijeru imao je u Segesti, a u Dinamo kao trener prvi put dolazi 1994. godine, no dvije godine kasnije je smijenjen. Na klupi maksimirskog kluba bio je u tri mandata osvojivši pet trofeja - dvostruku krunu 1996. i 1998. godine, a počeo je i sezonu 1998/'99. koja je okončana naslovom prvaka. Plave je dvaput uveo u Ligu prvaka, nezaboravnom slavljem protiv Celtica u Zagrebu sa 3-0 ujesen 1998. i pobjedom protiv Salzburga s 2-1 u produžetku u gostima 2016. godine.

Jedan od vrhunaca njegove trenerske karijere ističe se sezona 2001./02. kada je bio trener Zagreba. S Kranjčarom na klupi, momčad Zagreba je po prvi put razbila dominaciju Dinama i Hajduka u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi i osvojila prvo mjesto.

Hrvatsku reprezentaciju je vodio od 2004. do 2006. godine predvodivši "Vatrene" na Svjetskom prvenstvo u Njemačku. Vodio je i reprezentacije Crne Gore, Irana, te Croatiu Sesvete, Samobor, Muru, Marsoniju, DAC 1904 Dunajsku Stredu, Persepolis Teheran, Sepahan Isfahan, Al Ahli...

Cico Kranjčar dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" 2005. godine.

Iza sebe je ostavio suprugu Elviru, kćer Lanu, sina Niku.

(Hina)