Odnos broja zaraženih koronavirusom i umrlih od ove zaraze drastično se razlikuje od zemlje do zemlje, no posebno u oči upada relativno nizak broj umrlih u Njemačkoj u odnosu na broj zaraženih pa se postavlja pitanje koji je tomu razlog.

"Da budem iskren, mi još uvijek znamo premalo o ovoj infekciji da bi dali odgovor na to pitanje", rekao je za Njemačku novinsku agenciju (dpa) stručnjak Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Richard Pebody.

On kaže kako je nizak broj umrlih od posljedica zaraze koronavirusom u usporedbi s brojem zaraženih još uvijek "zagonetan". Smrtnost od koronavirusa u Italiji je dvadeset puta viša nego u Njemačkoj, govore aktualni podaci Sveučilišta Johns Hopkins. I broj zaraženih je u usporedbi s brojem stanovnika nizak.

Pebody, međutim, odbija direktnu usporedbu ove dvije zemlje.

"Ne možemo miješati kruške i jabuke. Okviri u kojima se razvija epidemija se razlikuju od zemlje do zemlje", rekao je stručnjak SZO-a.

Stupanj epidemije

Kao jedan od razloga različite smrtnosti u slučaju zaraze koronavirusom Pebody navodi trenutak nastupanja epidemije.

"U Italiji i Španjolskoj je epidemija vjerojatno počela ranije i dalje se razvila nego u Njemačkoj. Tamo su se prvi slučajevi pojavili mnogo ranije a da nisu bili otkriveni i tako se virus neprimjetno širio stanovništvom", kaže Pebody.

Potom je trebalo nešto vremena da se uslijed infekcije razviju zdravstvene komplikacije. Neki pacijenti možda su proveli tjedne na intenzivnoj njezi prije nego li su neki od njih umrli.

Dob

S obzirom da mnoge zemlje nisu obavile dovoljno testova, možemo samo znati prosječnu dob onih za koje je dokazano da su zaraženi. No moglo bi biti mnogo mladih ljudi kod kojih postoji virus, a da im se nisu pojavili ozbiljni simptomi.

Prosječna dob ljudi s koronavirusom u Italiji je daleko najviša u odnosu na mnoge druge zemlje, uključujući Njemačku.

"U Njemačkoj je prosječna starost zaraženih 45, a u Italiji 63 godina", poručio je preko Twittera njemački demograf Andreas Backhaus.

Backhaus je u članku objavljenom na internet stranici Medium naveo kako je usporedio Južnu Koreju i Italiju, uspoređujući one dane kad su obje zemlje imale približno jednak broj slučajeva. 

U Južnoj Koreji skoro 9 posto potvrđenih slučajeva bili su ljudi preko 70 godina, dok je takvih u Italiji bilo preko 40 posto.

Početkom ovog tjedna 19 posto potvrđenih slučajeva zaraze u Njemačkoj bilo je staro 60 godina i više, dok je više od polovice zaraženih bilo između 35 i 59 godina. 

Testovi

Podaci o starosti puno toga kažu o testiranju. Da je u Italiji više mlađih ljudi testirano, brojevi bi vjerojatno dali drugu sliku.

Michael Ryan, koordinator WHO-a za pomoć u kriznim slučajevima, ukazuje na to da je velik broj slučajeva prošao ispod radara.

"Njemačka je pak vrlo agresivna u strategiji testiranja tako da se možda otkriva više blagih slučajeva u ukupnoj brojci zaraženih", kaže on. 

Kvaliteta zdravstvene skrbi

Kao posljednji argument stručnjaci WHO-a navode i opremljenost bolnica. Tu je Njemačka u povoljnijem položaju od svojih EU partnera. Što su bolnice bolje spremne za izbijanje zaraze, više će života biti spašeno", kaže Ryan.

Tri su faktora ovdje ključna: broj kreveta u intenzivnoj njezi, je li na raspolaganju dovoljno zaštitne opreme i je li osoblje obučeno za skrb o pacijentima u intenzivnoj njezi.

Italija je prije krize, sa svojih 60 milijuna stanovnika, imala oko 5.000 kreveta na odjelima intenzivne njege. Od izbijanja epidemije postavljani su novi kreveti.

Velika Britanija, s oko 66 milijuna stanovnika, ima 4.100 kreveta u intenzivnoj njezi.

Njemačka  je daleko ispred njih, sa oko 28.000 kreveta na intenzivnoj njezi na 83 milijuna stanovnika, a ovaj broj bi se trebao udvostručiti kao odgovor na izbijanje zaraze.

Kako je Južna Koreja izravnala krivulju?

Južna Koreja pokazala je da je moguće suzbiti koronavirus bez zaustavljanja gospodarstva, ali stručnjaci nisu sigurni bi li njezin pristup uspio drugdje, piše The New York Times.

Neovisno o tome kako tumačite brojke, Južna Koreja je jedina zemlja koja iskače od drugih. 

Potkraj veljače i početkom ožujka broj novozaraženih u zemlji eksplodirao je s nekoliko desetaka na prvo nekoliko stotina, a potom i na nekoliko tisuća.

Na vrhuncu, 29. veljače, potvrđeno je bilo 909 novih slučajeva zaraze u samo jednom danu i činilo se da će zemlja s 50 milijuna stanovnika biti pokošena.

No tjedan dana poslije broj novih slučajeva zaraze smanjio se upola. Za četiri dana također se prepolovio te idući dan isto tako. 

Južna Koreja jedna je od samo dvije zemlje s velikim epidemijama, uz Kinu, koja je uspjela izravnati krivulju širenja zaraze. Ali to je postigla bez drakonskih ograničenja govora i kretanja kakve je uvela Kina te po gospodarstvo štetnih mjera ograničavanja kretanja kakve su uvele Europa i Sjedinjene Države.

Dok je broj umrlih u svijetu od novog koronavirusa prešao 18.000, dužnosnici i stručnjaci u cijelom svijetu proučavaju primjer Južne Koreje ne bi li iz njega izvukli pouke.

A te pouke, premda daleko od toga da su lagane, izgledaju relativno jednostavne i financijski izvedive: brzo djelovanje, testiranje širokih razmjera i utvrđivanje bliskih kontakata zaraženih te, ključno, potpora građana.

Glavni direktor Svjetske zdravstvene organizcije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus odao je priznanje Južnoj Koreji na tome što je dokazala da je suzbijanje virusa "moguće". Pozvao je i druge države da "primijene lekcije naučene u Južnoj Koreji".

Bivši dužnosnik američke Agencije za hranu i lijekove (FDA) Scott Gottlieb ističe Južnu Koreju kao ogledni primjer toga da se Covid-19 može pobijediti pametnim, agresivnim javnozdravstvenim mjerama.

Intervenirati brzo, prije krize

Samo tjedan dana nakon što je potkraj siječnja dijagnosticiran prvi slučaj zaraze u zemlji, vladini dužnosnici sastali su se s predstavnicima nekoliko medicinskih kompanija. Zatražili su ih da odmah počnu razvijati testove za koronavirus za masovnu proizvodnju. 

Dva tjedna kasnije, iako je Koreja imala samo dvoznamenkasti broj zaraženih, svakoga dana isporučivalo se na tisuće testova. Zemlja ih sada proizvodi 100.000 na dan i dužnosnici pregovaraju sa 17 drugih država o njihovu izvozu.

Također, odmah su uvedene izvanredne mjere u Daeguu, gradu od 2,5 milijuna ljudi gdje se zaraza brzo proširila preko mjesne crkve.

"Južna Koreja mogla je to provesti bez ograničavanja kretanja ljudi jer je prilično rano otkrila glavni izvor infekcije, crkvenu zajednicu", rekao je Ki Mo-ran, epidemiolog koji savjetuje vladu u vezi odgovora na koronavirus. "Da smo kasnije saznali, stvari su mogle biti daleko ozbiljnije".

Južnokorejci, suprotno od Europljana i Amerikanaca, bili su pripremljeni na to da se epidemiju koronavirusa tretira kao izvanredno stanje jer su imali iskustva s MERS-om, sličnom respiratornom bolesti, od koje je 2015. u zemlji umrlo 38 ljudi.

Vjeruje se da je inkubacijsko razdoblje novog koronavirusa pet dana, nakon čega često slijedi razdoblje blagih simptoma koji se mogu zamijeniti za prehladu, a tada se virus jako lako prenosi na druge ljude. 

Zbog toga izbijanje zaraze postaje očito tek nakon tjedan ili dva. Čini se da je zaražena tek šačica ljudi, a zapravo ih mogu biti stotine. Ako su ih zaražene stotine, mogu ih zapravo biti tisuće.

"Tradicionalne mjere, poput karantene i izolacije, zbog takvih karakteristika virusa nisu učinkovite", kazao je zamjenik južnokorejskog ministra zdravlja Kim Gang-lip.

Testirati rano, često i sigurno

Južna Koreja testirala je daleko više ljudi na koronavirus nego bilo koja druga zemlja, a to je omogućilo da se izolira i liječi puno ljudi odmah nakon što su se zarazili.

Zemlja je provela preko 300.000 testova, što je po glavi stanovnika 40 puta više nego u SAD-u.

"Testiranje je ključno jer omogućuje rano otkrivanje zaraze, minimalizira daljnje širenje i omogućuje brzo liječenje zaraženih", rekao je južnokorejski ministar vanjskih poslova Kang Kyung-wha za BBC, istaknuvši da to objašnjava i njihovu jako nisku stopu smrtnosti.

Premda se za Južnu Koreju sada govori da je suzbila epidemiju, zarazile su se tisuće ljudi i vladu se u početku optuživalo za pasivnost. Njezin pristup s testiranjem bio je osmišljen kako bi se okrenulo širenje zaraze koje je već nastupilo.

Kako bi se spriječilo da se bolnice i klinike izlože prevelikom pritisku, otvoreno je 600 centara za testiranje kako bi se što više ljudi testiralo što brže i zaštitili zdravstveni radnici.

Građane se neumorno pozivalo da zatraže testiranje ako su oni ili netko koga poznaju razvili simptome. 

Uredi, hoteli i druge velike zgrade često koriste termalne kamere kako bi se na ulazu identificiralo ljude koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu. Mnogi restorani provjeravaju gostima temperaturu prije nego ih puste unutra.

Utvrđivanje bliskih kontakata, izolacija i nadzor

Kada je osoba pozitivna na testu, zdravstveni djelatnici analiziraju njezino nedavno kretanje kako bi pronašli, testirali i, bude li potrebno, izolirali osobe s kojima je možda bila u kontaktu.

Tako mogu rano identificirati mreže moguće transmisije virusa, odstranjujući ga iz društva precizno kao što kirurg odstranjuje rak.

Zdravstveni dužnosnici prikupljaju podatke o pacijentovu kretanju koristeći se snimkama sigurnosnih kamera, podacima o transakcijama kreditnim karticama, čak GPS podacima njihovih automobila i mobitela.

"Provodili smo epidemiološka istraživanja poput policijskih detektiva", rekao je dr. Ki. "Kasnije smo revidirali zakone kako bi sigurnost društva u vrijeme kriza izazvanih zaraznim bolestima imala prioritet nad zaštitom privatnosti". 

Kada je zaraza postala prevelika da bi se pacijente tako intenzivno pratilo, dužnosnici su se počeli više oslanjati na masovno slanje SMS poruka.

Mobiteli Južnokorejaca vibriraju s upozorenjima kad god se u njihovom susjedstvu otkriju novi slučajevi zaraze.

Internetske stranice i aplikacije za pametne telefone iz sata u sat, ponekad iz minute u minutu, objavljuju podatke o kretanju zaraženih, kojim su se autobusima vozili, kada i gdje su ušli i sišli, čak i jesu li nosili maske.

Ljudi koji smatraju da su možda imali bliski kontakt sa zaraženima trebaju se javiti u centre za testiranje.

Južnokorejci uglavnom su prihvatili gubitak privatnosti kao nužan kompromis.

Identificirajući i liječeći zaražene rano i razdvajajući blage slučajeve u posebne centre, Južna Koreja sačuvala je bolnice za najozbiljnije pacijente. Njezina stopa smrtnosti je samo nešto veća od jedan posto, među najnižima na svijetu.

Suradnja građana

Budući da nema dovoljno zdravstvenih djelatnika niti skenera za mjerenje tjelesne temperature kako bi se zaraženima ušlo u trag, uskočiti moraju obični građani.

Čelnici su zaključili da je za suzbijanje zaraze potrebno da građani budu jako dobro informirani i da surađuju, rekao je Kim, zamjenik ministra zdravlja.

Televizija, glasovna upozorenja na postajama podzemne željeznice i upozorenja koja se šalju putem pametnih telefona neprestano podsjećaju ljude da nose maske, poštuju socijalno distanciranje i prate podatke o novozaraženima svaki dan.

Time se stvara osjećaj zajedničke svrhe gotovo kao u vrijeme rata. Ankete pokazuju da ljudi većinom odobravaju vladine napore. Povjerenje u vladu je visoko, panika mala i nema masovnih kupovina.

"Takvo povjerenje javnosti rezultiralo je jako visokom razinom građanske svijesti i dragovoljne suradnje koja jača kolektivne napore”, rekao je zamjenik ministra vanjskih poslova Lee Tae-ho novinarima.

Može li se korejski model primijeniti drugdje?

Južnokorejske metode i alati za zadržavanje zaraze nisu ni složeni ni skupi.

Od sedam zemalja s težim zarazama od Južne Koreje, pet je bogatijih.

Stručnjaci navode tri velike prepreke za oponašanje južnokorejskog primjera od kojih nijedan nema veze s troškovima ili tehnologijom.

Jedno je politička volja. Mnoge vlade oklijevaju uvesti stroge mjere sve dok ne izbije kriza.

Drugo je volja javnosti. Povjerenje javnosti veće je u Južnoj Koreji nego u mnogim drugim zemljama, posebice zapadnim demokracijama koje razdiru polarizacija i populistički otpor.

Ali najveći izazov je vrijeme.

Moglo bi biti "prekasno" za zemlje koje je epidemija jako zahvatila da je stave pod kontrolu jednako brzo i učinkovito kao Južna Koreja, smatra dr. Ki. 

(Hina)