Branko Unković otpjevao je u subotu svoju posljednju zemaljsku pjesmu.

Pulski „kralj pjevanja“ prije pjevanja odradio je nekoliko logističkih poslova. Upoznao je Dinka Bijažića i Bruna Langera. Prvi susret upamćen je po velikom nožu i komadu drva koje je pretvoreno u bas gitaru. Fantomima je organizirao prvi koncert...

Četvrta su to i peta godina prošlog desetljeća kada nastaju prvi pravi pulski električarski sastavi. Prvi pravi rokeri. Izdvajaju se dva benda: Sateliti i Logaritmi. Rivalstvo je dakako postojalo. I publika se dijelila. No Branko je pjevao i s jednima i s drugima. Vojsku nije izbjegao. Krajem 1965. godine poslao je svoju uniformiranu fotografiju Zdenku Jardasu na kojoj se potpisao kao pjevač Branko – Mick Jagger. Prije nekoliko godina napravio sam malu anketu među damama koje su ga imale prilike vidjeti i slušati i onima koje nisu ni znale za njega. Pokazao sam im nekoliko fotografija uz pitanje na koga vas ovaj pjevač podsjeća. Odgovori su uglavnom odgovarali potpisu na poleđini fotografije.

Vojnički dani su gotovi, a gotovi su i Sateliti i Logaritmi, stvara se prvi pulski super sastav. Beatstones.  Svirači: Sergio Benussi, Dinko Bijažić, Saša Dadić, Mario Valić, Emil Horn i pjevač Branko Unković. Mnogi se Puljani sa sjetom, ali i ushitom, sjećaju iščekivanih večeri koje su proveli u Uljaniku. I danas se često čuju uzdasi na spomen Beatstonesa. Novi izazov došao je iz Italije. Klubovi su tražili rock'n'roll. Dečki su otišli obećanu zemlju zabave. Spomenute fotografije Branka kao Micka Jaggera snimljene su u Clubu 2000 u Pratu 1968. godine. Iste godine Branko i Saša se definitivno vraćaju kući. Dan prije odlaska u nekom su studiju u Rimu snimili dvije pjesme koje su urezane na jedan jedini vinilski primjerak.

Gdje je ta prva pulska rock ploča? Postoji li još uvijek? Pitanja su na koja se može odgovoriti samo pretpostavkama.

Vrativši se doma Branko bi se ponekad na znanoj mu pozornici pridružio Kingsstonesima i zapjevao sa Sergiom Blažićem Đoserom. Uskoro glazbenim svijetom ovladava novi zvuk.

„Montanjerosi“, oni s Monte Zara, stvaraju novi super band. Hush u postavi Branko Unković vokal, Dragan Gužvan gitara, Bruno i Saša ritam sekcija svira u Uljaniku, žestoko, hard. Uriah Heep, Deep Purple, Led Zeppelin. Bili su stvarno dobri i omiljeni. Kolege iz grupa koje su gostovale na terasi s druge strane ulice često bi se našle u čudu misleći su da u susjedstvu puštaju ploče. Kažu bilo je isto kao u originalu.

Priča mi Wili: „Imati Branka u ekipi značilo je imati pola benda. Kada bi bilo osamsto ljudi u Uljaniku, šesto je došlo zbog njega. Od toga petsto pedeset su bile ženske.“ Branko Unković 1972. godine otišao je put Splita. Pripremajući serijal „Rock'n'Pula“ razgovarao sa s njim telefonom i uspio mu nekako zatomiti skromnost te nagovoriti ga na snimanje intervjua.

Nažalost, ubrzo je „saznao dijagnozu“.

 (Damir Burić)