Istaknuti hrvatski jezikoslovac, romanist i leksikograf i redoviti član HAZU-a, akademik Goran Filipi umro je u subotu u 67. godini 8. siječnja 2021. u Medulinu. 

Rođen je u Zadru, 18. siječnja 1954.

Akademik Goran Filipi, diplomirao je talijanski jezik i književnost te engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru (1979.). Kako je odrastao i školovao se u Izoli, od djetinjstva je aktivan trojezični govornik (hrvatski, slovenski, talijanski).

Godine 1985. magistrirao je u Interuniverzitetskom centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku (smjer romanska lingvistika, u organizaciji i izvedbi Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), a 1991. je doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Na Katedri za talijanski jezik Filozofskoga fakulteta u Puli radio je od 1985. do odlaska u mirovinu 31. IX. 2019. (kao redovni profesor od 1998., u trajnome zvanju od 2005.), a na Fakultetu je obavljao različite dužnosti organizacijskoga i znanstvenoga tipa, pa tako u dva mandata i dužnost dekana.

Niz godina (1996. – 2005.) predavao je talijansku povijesnu gramatiku na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a od 2003. redovito je predavao, kao gostujući profesor, talijanističke i lingvističke kolegije na Fakultetu za humanističke znanosti u Kopru. U više navrata kao gostujući profesor predavao je na Sveučilištu u Udinama. Gostovao je i na drugim inozemnim sveučilištima (Rim, Padova, Bologna, Celovec, Grac, Beč).

U znanstvenoistraživačkom radu bavio se ponajprije proučavanjem romanskih idioma na tlu Hrvatske (posebno Istre: istromletački, istriotski, istrorumunjski) te romansko-slavenskim jezičnim dodirima i prožimanjima (posebno u Dalmaciji i Istri). Nakon obrane doktorske disertacije, uz jednu uredničku, objavio je 23 knjige (od toga šest knjiga etimoloških studija o istrorumunjskom, četiri sveska jezičnih atlasa Istre /za istriotski, istromletački, istrorumunjski te pomorsku terminologiju istarskih govora/, tri etimološka rječnika /pučkog nazivlja brodogradnje, pučke istarske ornitonimije, pučke slovenske ornitonimije/ i dr.). Projekt Jezičnoga atlasa Istre, koji je započeo tijekom 1990-ih, a za koji je do sada objavio spomenuta četiri sveska /tri u suradnji/, nastavio je sa suradnicima i za lingvistički atlas istarskih čakavskih idioima (prikupljena građa u 50 punktova priređena je za tisak).

Tako će ukupna jezična građa Istre biti arealno predočena i prikazana za 93 punkta. Osim knjiga, usporedno je objavio 81 znanstveni članak (uglavnom izvorni), 23 dijela ili poglavlja u knjigama, šest stručnih članaka, pet popularnih članka i 16 /tiskanih/ recenzija. Proučavajući romanske idiome na tlu Istre, pokazao je i istaknuo starinu hrvatske (kao na sjeverozapadu i slovenske) etničke i jezične sastavnice Istre pokraj stare i novije romanske, a u nizu članka i studija isticao je i pokazivao povezanost istarskoga etno-lingvističkoga prostora s ostatkom Hrvatske te posebno Dalmacije.

Nagrade i priznanja:

2009.: Nagrada GLASNIK ZNANOSTI – Univerza na Primorskem Koper
2017.: Diploma de excelenţă 2017. – Asociaţia Răsăritul Romȃnesc Chişinău
2018.: Priznanje za cjeloživotnu posvećenost etimologiji i romansko-slavenskim jezičnim prožimanjima u Istri – Sveučilište Jurja Dobriile u Puli
Bibliografija: https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=127736a
Bio je članom Društva hrvatskih književnika i predsjednikom njegova Istarskog ogranka (1999. - 2002.), aktivan u radu Matice hrvatske, Čakavskoga sabora..(iPress)