Istra je, na sramotu svih nas koji u njoj živimo, postala europski raj za bespravne graditelje i uzurpatore. Bespravna gradnja, uzurpacija šumskog i poljoprivrednog zemljišta te pomorskog dobra je „karcinom“ koji dnevno izjeda našu županiju, do te mjere da danas ugrožava normalnu kvalitetu života građana.
Zbog iznimno velikog profita dobro organiziranih pojedinaca, poljoprivredno i šumsko zemljište se pretvara u „vikend parcele“ koje realno vrijede 2-3 €/m2, a prodaju se po 30-50 €/m2. Posljedica toga jest da po Istri i dalje nastaju nelegalna naselja, „istarske favele“, s tisućama stanovnika. „Tiha okupacija“ Istre nam se događa pred očima uz očitu nezainteresiranost politike i neefikasnost nadležnih inspekcija koje bi morale štititi prostor i zaustaviti bespravnu gradnju i uzurpaciju. Poznato je da su šume i poljoprivredno zemljište zaštićeni i od posebnog su interesa za RH, no u stvarnosti to nije baš tako.
Nelegalna okupacija je djelo većinom stranih državljana, prednjače državljani Slovenije
Da apsurd bude veći, ta bespravna, nelegalna okupacija je djelo većinom stranih državljana, gdje prednjače državljani Slovenije, uz pomoć i asistenciju „domaćih domoljuba“. Takva drskost i agresivnost stranih državljana u brutalnom uništavanju Istre nije zabilježena ni u ratnoj povijesti Istre, niti je u drugim dijelovima Hrvatske tako izražena.
Ruganje je to prema svima nama u Istri koji tražimo poštivanje zakona te civilizirano ponašanje stranih državljana, koji zakone u svojim matičnim državama poštuju, dok se prema nama u Istri odnose kao „konkvistadori“ te ismijavaju zakone Republike Hrvatske.
Ti povremeni strani stanovnici imaju 140.000 turističkih ležajeva koje iznajmljuju, većinom „na crno“.
Prostor Istre je naše najveće bogatstvo, no brojke u posljednjih 30-tak godina govore o alarmantnom stanju. Istra je 1991. godine, kao i danas, imala nešto više od 200.000 domaćih stanovnika. No, za razliku od tada, danas Istra broji dodatnih 200.000 nestalnih stanovnika, što legalnih što nelegalnih. Ti povremeni strani stanovnici imaju 140.000 turističkih ležajeva koje iznajmljuju, većinom „na crno“. S druge strane, broj nelegalnih stanovnika po „istarskim favelama“ nemoguće je precizno utvrditi. Pretpostavlja se da je riječ o 30-tak tisuća „divljih“ turista/stanovnika. U Istri već postoje općine i gradovi u kojima broj povremenih stanovnika prelazi broj stalnih domaćih stanovnika.
Bespravne „istarske favele“ generiraju niz komunalnih, životnih i financijskih problema za domaće građane koji se neće godinama riješiti. Pljuska je to svim građanima koji poštuju zakone, udar je to na struku, prije svega prostornih planera, na infrastrukturu, koja nije i ne može biti riješena, na održivi i na budući razvoj Istre. Zbog čega? Zbog koga? Zbog onih koji krše zakone, zbog onih koji u sustavu ne štite javno dobro i zbog domaćih manipulatora. A ispaštaju građani koji poštuju zakone R.H..
Apsurdno i nestvarno je da te „nelegalne šumske kućice“ u Istri u samo par mjeseci nakon nelegalne izgradnje ili postavljanja postaju „legalne“ s prijavljenim boravkom, kućnim brojem i ulicom, a sve uz pomoć „domaćih domoljuba“. U ostalim zemljama Europe bi vas deportirali, a u Istri za nagradu dobijete uknjiženu „legalnu kuću za odmor“.
Bivši načelnici s juga Istre bili „kreatori“ nelegalnih „istarskih favela“ - stoga se i od IDS-a danas očekuje da bude predvodnik u borbi protiv „okupacije Istre“
Lokalna politika je prije 30-tak godina, bez vizije razvoja, dozvolila da se ta okupacija dogodi, svjesno ili ne sad je nebitno, činjenica je da su bivši Načelnici s juga Istre bili „kreatori“ nelegalnih „istarskih favela“. Upravo stoga se i od IDS-a danas očekuje da bude predvodnik u borbi protiv „okupacije Istre“. Središnjica IDS-a se protiv „okupacije Istre“ bori otvaranjem e-maila. I sami znaju da se time neće riješiti baš ništa. Činjenica je, da su osim Umaga, Vodnjana, Rovinja, Bala i Ližnjana, koji se aktivno bore protiv bespravne izgradnje, svi ostali inertni. Primjerice predsjednica IDS-a Umag uz „domaće domoljube“ aktivno podržava uzurpatore i bespravne graditelje. Dok Župan Miletić umjesto da taj najveći problem Istre objedini i podigne na razinu Županije on „okupaciju Istre“ spominje isključivo na svečanim sjednicama. Svima je jasno da se takvim pristupom problem ne rješava a naš se životni prostor svaki dan smanjuje i generira probleme da već ugrožava kvalitetu života građana Istre.
Ako „tiha okupacija Istre“ nije dovoljan razlog da svi zajedno stanemo u obranu Istre, i da Istra bude dio uređene i civilizirane Europe, a ne ničija interesna „kolonija“, te ako zaista želimo europsku Hrvatsku, tada svi moramo dati svoj doprinos, bez fige u džepu. (iPress)