Nekoliko dana pred izbore za gradonačelnika Pule, razgovarali smo sa Goranom Mihovilovićem, nezavisnim kandidatom koji se odlučio na ulazak u politiku nakon bogate karijere u novinarstvu, biznisu, sportu i kulturi. Osobe Mihovilovićeve karijere ne ulaze u politiku na našim prostorima pa je tim više bilo čudno shvatiti razloge zašto netko tko ima takve uspjehe odluči krenuti političkim putevima.
• Kako i zašto netko vašeg životopisa u politici?

- Smatram da je vrijeme da okrenemo stvari koje su kod nas potpuno krivo postavljene. Sramota je da ljudima prva radna mjesta budu u politici, da ljudi koji nisu sebi ništa stvorili upravljaju našim novcima. Politička funkcija mora biti čast, kruna karijere, moraš imati želju vratiti društvu, a ne od njega uzeti. Mi imamo profesionalne političare, gotovo radni staž odrade u nekoj fotelji. A prije toga, za vrijeme toga? Ništa. Iskustvo rukovođenja sustavom, širina pogleda na stvari, empatija i razumijevanje ljudskih problema, predviđanje problema i pravovremena reakcija, sve to čini čovjeka kvalitetnim upraviteljem. To učiš kroz iskustvo. Mi imamo danas ljude koji vode gradove, a koji nisu organizirali roštilj za deset ljudi, a kamoli ga sami platili. Nama je super da ljudi koji upravljaju desetinama milijuna nisu prije toga platili jedan PDV, jedan porez na dohodak ili dobit, doslovno ništa iza njih nije stvoreno. Moj je stav bio da želim svoje najbolje godine probati uložiti da našoj djeci i unucima ostavimo puno bolji grad od ovoga danas. Meni od grada ništa ne treba, ja gradu želim dati!

• Kod većine se vaših protukandidata čuje da će mnoge stvari biti besplatne, kod vas pak prevladava stvaranje da bi se trošilo?

- Profesionalni političar je naučen da mu je sve besplatno. Saborski zastupnik ima plaćen stan u Zagrebu, neki vozača, naknadu za odvojen život. A efekt njihove rada? Nevažan. Doslovno. I onda je dati besplatno njemu normalno. A znate što je besplatno, to je laganje vama u lice. To je vaš novac, građana, nije njegov pa da je besplatno. Kada uzmeš svoj novčanik i nekome platiš makar i ručak, tada je taj ručak tom nekome besplatan. Uzeti vaše novce da bi se platili recimo vrtići samo jednoj skupini građana je ništa drugo doli reći bankomatu – hvala što si mi si platio moj novac. Nije besplatno, nego je već plaćeno!

Ja smatram da ne stvaramo dovoljno, po prihodima od najma, biznisa, dobiti, dohotka, mi smo skoro pa na dnu cijele regije. Mi smo više od pola gradskih prostora dali udrugama, jer nismo našli zakupce. Mi deremo ovo malo ugostitelja i ljudi koji rade na maksimum jer treba plaćati bajke i basne, sumanute strategije svega i svačega. Ja mislim da u zadnje četiri godine imamo strategiju za sve, a realizaciju samo kroz objave 3D animacija na društvenim mrežama. Privatnih investicija nema, hvaliti se hotelom Brioni započetim 2019. i marinom Polesanom iz 2018. je malo smiješno. Krenimo pristupati investitorima, nudimo svoje ideje, prostore da zaposlimo ljude, stvorimo puno veći standard pa će ljudi vrlo rado platiti tih 92€ za vrtić svome djetetu.

• Riva, završetak obilaznice, parking, čak i Fratarski, puno ste toga najavili, mnogi kažu da nećete moći realizirati. Vjerujete li da imate kapaciteta u upravi i financijski potencijal za to realizirati?

- Osnova je da krenemo paralelno stvarati nove vrijednosti i projektirati infrastrukturne potrebe grada. Nemam namjeru zaduživati buduće generacije da bih realizirao stvari. Vjerujem u sebe i svoj tim, imamo fantastične ljude koji su spremni raditi sa mnom koliko god treba, samo da postanemo efikasniji i da ne pristajemo na odgode. Gradska uprava je u rasulu, ljudi su razočarani, a ima super sposobnih ljudi, a neke ćemo i vratiti koji itekako znaju što treba. Ljudima nećemo objavljivati skice, 3D animacije, nego ćemo im najaviti bagere. I sve radove koji utječu na kvalitetu života limitirati ćemo rokom, a ne najnižom cijenom. Za mene je sramota da se Valturska ulica radi 8 mjeseci, to je 600 metara…to treba biti gotovo puno ranije, ako treba tri smjene, neka rade tri smjene. Ako mogu na Istarskom ipsilonu, mogu i u gradu. Ima poslova koji se mogu raditi i u večernjim satima.

Paralelno s time, otvaramo se investitorima, ali na način da mi nudimo što i gdje želimo. Gradske ćemo prostore isto nuditi tržištu, bolje komercijalno iznajmljen prostor i za manje, nego prazan. On stvara radna mjesta, dohodak. Osmisliti desetak prostora za pokretanje zabave različitih formata, diverzifikacija ponude, ali u gradu.

• Posebna su priča umirovljenici. Priča se samo o staračkom domu, vi pak govorite da ih treba animirati da ljepše žive.

- Naravno da treba novi starački dom, ali naš je plan javno privatno partnerstvo po uzoru na Zagreb. Grad bi dao zemljište i komunalije, investitor bi izgradio i pronašao sav potreban kadar, što je danas veći problem od same gradnje. U omjeru vrijednosti zemlje i komunalija, određeni postotak umirovljenika imao bi povlaštenu cijenu kao da je dom u sustavu državnih subvencija, na određeni broj godina. Smatram da ćemo u idućim proračunima morati početi razmišljati da se u proračunu osiguraju novci i za sufinanciranje domova za starije. Naime, svi pričaju o vrtićima, a djece je sve manje, a umirovljenika sve više.

Tako da se moramo prilagoditi novim trendovima sa davanjem cijeloga sebe da se taj demografski trend preokrene opet u korist djece!

Ali nije samo dom njima potreban, danas velika većina naših umirovljenika je vrlo vitalno, mnogi žele još raditi i za njih treba pokrenuti umirovljenički servis, kao i kod studenata, spojiti tržište rada i one koji žele povremeno raditi. Uz to, treba omogućiti da za simboličnih 1€ mogu u kino, kazalište ili na sportski događaj. Oni žele uživati u mirovini, a one su toliko male da ljudi doslovno životare.

Okupiti trgovce da svi daju što veće benefite na umirovljenički karticu, da si mogu priuštiti više. Valjda je sada i vrapcima na grani jasno da imaju ohoho mjesta u svojim maržama, onda je red da iste malo umanje bar za naše umirovljenike.

Pokrenuti ćemo igre mjesnih odbora, od briškule, boća, do najboljih domaćih fuži. Njima treba radost, mentalno zdravlje, druženje, mnoge ubija samoća, a nemaju sredstava da izađu. Vodimo brigu o njima, plan je u budućnosti i jedna stalna služba sa nekoliko studenata da ih netko odveze doktoru, po špežu ili ponekad barem popije jeno kafe.

• Kada se priča s vama, neizbježna je tema sport. Stvarate prvake, reprezentativce, očito imate model kako napraviti najbolje stvari u sportu.

- Čestitam mojim juniorima na naslovu prvaka Hrvatske, kadetima na četvrtom mjestu. Sport je danas pokretač pozitive svuda u svijetu, on okuplja, ljudi počnu primjećivati neku destinaciju radi sporta. Mi smo u klubu napravili sustav koji odlično funkcionira i već sedam godina djeci ne naplaćujemo ništa, članarinu, opremu, turnire, doslovno je sve besplatno.

Moramo pokrenuti školski sport da bi djecu zaintrigirali, prezentirali što više sportova. Nakon toga kroz financije omogućiti klubovima bazu za rad, a to su prijevozi, liječnički pregledi, službene osobe (suce i delegate) te kotizacije za natjecanja. Onda ostaje na upravama da se izbore za plaće igrača i time sami sebi postave ciljeve.

Sport vas uči radu, odricanju, borbi, poštovanju, svemu onome što politici fali. Postoje pravila kojih u politici nema, poštovanje protivnika i jasan rezultat na kraju, dojam prevladava u jako minornim stvarima. Moja je želja kvalitete iz sporta unijeti u politiku i gradsku administraciju, tada svi skupa kao grad možemo u Ligu Prvaka.

• Zanimljivo je da ste pak i autor najgledanijih predstava u povijesti Istre, na izvornoj čakavštini. Ma koliko god nekome normalno, nije baš uobičajeno da jedan od najjačih sportskih djelatnika je ujedno i jedan od najjačih kulturnih stvaraoca.

- Ja sam mali kotačić u stroju zvanom Teatar Naranča. Ti su mladi ljudi posebni, preko 600 predstava godišnje odigraju, nasmijavaju djecu diljem države. Ja im dođem kao odmor od svega, da povremeno odigraju nešto za odrasle. Pišem iz ljubavi, sve sam svoje tekstove poklonio Teatru Naranči. Čakavština je naše bogatstvo i moramo je paziti i maziti. Reakcije ljudi pokazuju da je žele čuti, smiju se ljudi štosevima naših didi, babi, teta.

Pisati ću i kao gradonačelnik, iduća će tema biti – KU PENSAŠ NA IZBORE POJ, NORMABELE KUPITI ZAJNO HOJ!

• Za kraj, jedna zanimljivost, rekli ste da nećete uzeti službeni auto i karticu, to kažu svi, rekao je i aktualni gradonačelnik, ali nekako na kraju bude drugačije. Vi ustrajete na tome?

- To je u konačnici smiješno. Znači žena tegli u nekom trgovačkom centru tone robe na rukama za 1000 eura mjesečno, ide na posao svojim autom, otplaćuje kredit za njega i na kraju radnog dana kupi špežu i doma kuha svojoj obitelji, sve sa tih 1000 eura. Gradonačelnik ima četiri puta veću plaću, ali iz poreza te žene mu se plaća auto, osiguranje, službeni ručkovi, sve. Zašto??? Jer dolaze tamo bez ičega! Ne, moraš doći kao situirana osoba. Ne treba mi auto, dati ću ga dječjim vrtićima Pula da službe mogu obilaziti sve područne vrtiće na račun grada, a ne svojim autom i svojim gorivom, jer je to gradu nužnost veća nego da ga ja vozim.

Ručkove planiram imati kada iskazujem poštovanje prema nekom gostu ili investitoru, a tada to mogu i sam platiti. Ponavljam, imam veliku plaću! Nemam namjeru postati putolovac godine, a proračun će imati transparentnost stupanj 4, najveću, doslovno svaki račun koji izađe iz grada može biti dostupan. Slušam o transparentnosti četiri godine, ali je stupanj isti kao za vrijeme Miletića, stupanj 2, a podaci o troškovima putovanja i službene kartice su trenutno vojna tajna grada Pule. Stoga, pokazati da cijeniš svoje ljude. Prosjek plaća ljudi u Puli je bar duplo manji od gradonačelnikove.

Ako svi ti ljudi mogu plaćati kredit za auto, a ja im uzimam velike poreze za naše funkcioniranje, onda je red da si sam kupim auto i platim svoje potrebe. Političari nisu elita, nisu posebni i nisu zvijezde, oni su menađeri grada kojima osnovni cilj mora biti ponos kada završe svoju misiju na ono što je ostalo iza njih, a egzistenciju moraju rješavati prije ili nakon mandata! (ST/iPress)