Koreograf, redatelj i izvođač Matija Ferlin i autorski tim predstave 'Sad Sam Matthäus' – koautor teksta i dramaturg predstave Goran Ferčec, predstavit će se publici ponovo u Istarskom narodnom kazalištu u nedjelju i ponedjeljak 18. i 19. rujna s početkom u 20 sati.

Nakon niza uspješnih projekata pod nazivom Sad Sam nastalih u suradnji s dramaturgom Goranom Ferčecom, Matija Ferlin nastavlja scensko istraživanje odnosa koreografije, teksta, narativa i performansa, ovog puta dekonstruirajući monumentalni oratorij Johanna Sebastiana Bacha Muka po Mateju.

Dugogodišnja ideja da se Bachova Muka po Mateju scenski uprizori kao izvedba za jednog izvođača i glazbeno djelo čini se potentnom u svojoj hibridnosti inscenacije koja uspostavlja dijalog između glazbe i performativnog, plesa i kazališta, kanonskog i osobnog.

Dobro poznata narativna struktura pasije samo je početni impuls predstave u kojoj se Ferlin i Ferčec bave položajem izvođačkog subjekta i tijela koje više ne može obavljati sve aktivnosti kao nekada, postajući tijelom muke ili pasije. Što tijelo čini kad nije u stanju izvršiti sve zadatke koje je postavilo pred sebe? Gdje je točka u kojoj ograničenje postaje mogućnost? Što se događa ako je ideja izvedbe veća od mogućnosti tijela?

Kroz osobne narative i metafizička razmatranja koja su pratila teško pojmljive i mučne gubitke u Ferlinovoj obitelji, predstava produbljuje teme smrti, patnje, iskušenja, tjelesnosti, odnosa pojedinca i društva, izdaje i oprosta. Širokim simboličkim korpusom koje ovi narativi uspostavljaju briše se granica između vjerojatnog i nemogućeg, racionalnog i intuitivnog, izmišljenog i stvarnog. Oni su bijeg od banalnosti smrti i ograničenosti života, mali uvidi u onostrano; male pasije i iskušenja običnih ljudi. Pojedinačne narativne linije povezane su ne samo motivom smrti, već i metafizičkim trenutkom u priči koji proizlazi iz želje da se pasija, iskušenje, pa čak i smrt vidi s nekog cjelovitijeg stajališta, a ne samo kroz prizmu egzistencijalnog materijalističkog straha od neizbježnog.

Koreografsko tijelo predstave uspostavlja se čitajući glazbenu i narativnu strukturu Bachove pasije, a istodobno i kao neovisni element, koji svojom scenskom logikom objedinjuje sve vanjske elemente u kanonskom evanđeoskom tekstu, bez intervencije u Bachovu strukturu, ostavljajući je u njenoj cjelovitosti.

Izvedbeni prostor jedan je od važnijih elemenata u scenskoj inscenaciji projekta. Prostoru, se ne pristupa isključivo kao prostoru izvedbe već kao nekoj vrsti ‘muzeja’, mjesta koje čuva određenu vrstu građe koja svojom prisutnošću ‘izvodi’ i istovremeno održava izvedbu. To je prostor prepun artefakata različite prirode; muzej predmeta, muzej narativa, muzej pokreta, muzej glasa, muzej koreografije, muzej citata iz prethodnih radova iz Sad Sam serije koje su na neki način povezane s idejama patnje, iskušenja, oprosta.

Snimka Bachovog monumentalnog djela traje oko 150 minuta što autorima daje priliku dovesti u odnos koncepte trajanja i patnje, trajanje kao povezujuće zajedništvo u trpnji u Sad Sam Matthäusu. Trajanje tako postaje jedan od osnovnih elemenata predstave i jednako je važno kao ples, jezik, glazba i prostor, te predstavlja izazov kako Ferlinu kao izvođaču, tako i gledateljima koji svjedoče izvedbi. (iPress)