Slovenski portal Starševki čvek iz Ljubljane reagirao je negativnim konotacijama na naš kritički članak "Kako je Slovenija ukrala hrvatska sela u Istri?". Zanimljivo da je vlasnik tog i drugih medija "Styria medija si, d.o.o., vlasništvo austrijske "Styria Meiden AG" iz Graza koja je za jeftine novce kupila zagrebački Večernji list. Iznervirana mojim člankom, glavna urednica Željka Sedak-Benčič, objavila je na portalu samo naslov uvredljivih rečenica pod naslovom "Zdaj po Hrvati pravijo, da im Slovenija ukrala sela!" (Sada Hrvati kažu da im je Slovenija ukrala sela!).

Ostalo je prepustila čitateljima da u rubrici Forum kažu svoje mišljenje, a nitko od malobrojnih osoba nije se potpisala imenom i prezimenom. Tako je čitatelj(ica) pod pseudonimom iliti šifrom jedan i jedan, 6. lipnja napisala: To nije istina. Boris03 istoga dana vrijeđa i kleveće: "To su hrvatski desničari koji su ionako nenormalni. U svakom slučaju, sva (većina) njihove obale je 'ukradena' i oni su jedina zemlja koja je bila na strani gubitnika u dva svjetska rata i nakon toga oba se teritorijalno povećala. Nisam ljubitelj 'Plemenosti', ali u pravu je za Hrvate. Osim toga, Talijani još uvijek imaju gradonačelnika dalmatinskih i istarskih gradova (uključujući i naše);a povijest nas uči da nijedna granica nije trajna".

Odmah ću odgovoriti Borisu03 da je Pavelićeva NDH bila gubitnik, no NR Republika Hrvatska je u sastavu Jugoslavije povijesni dobitnik (čitaj pobjednik). I zapamtite, vi Slovenci, mladi i stari, današnji teritorij Republike Hrvatske imao je više od 150 posto (!) pripadnika NOP-a od današnje Republike Slovenije. Ili se, možda, ne slažete ni s tom činjenicom.

Slovenac 331: Janša bi ih sve peckao! Pazite sada ovog kukavičluka - ne znam je li muško ili žensko - stanoviti pametnjaković ili pametnjakovićka X2cv4nb6: Bojim se da je okrutno. Moja baka još uvijek mora znati da općina Piran u djetinjstvu bila veća. Danas je druga polovica u Hrvatskoj. Piranski zaljev nalazi se duboko u unutar slovenskog etničkog teritorija. Da ne govorimo ni o jednom drugom području. Znano da imamo manjinu u Italiji i Mađarskoj, a mnogi ne znaju da ona postoji u Hrvatskoj". I na kraju je 331, koji (ili koja) veli: "Janša bi ih sve peckao."

Iza svega navedenog (uvrede i klevete!) stoji nitko drugi no stanovita Željka Sedak-Benčič, glavna i odgovorna urednica (nevjerojatna da u impresumu nema ime direktora tvrtke "Styria media si, d.o.o.), vlasništvo "Styria Medien AG" iz Graza u Austriji, poznata po vlasništvu zagrebačkog Večernjeg lista.

Nadam se da će glavna urednica ovog portala pustiti ovaj dio članka koji doista nema veza s temom. Naime, u vrijeme bivše države novinari nisu smjeli objaviti članke ili emisije, barem danas može napisati ne samo što mislimo, već istinu o krađi hrvatskih sela od strane NR Slovenije... Zašto narod ne bi saznao što smo mi novinari doživljavali glede te teme u zemlji u kojoj smo živjeli i radili. Primjerice, kad sam 70-ih i 80-ih godina namjeravao pisati o spomenutoj temi, uvijek se našao poneki kolega koji je to odmah prijavio svemoćnom OK SKJ-SKH u Puli, u čijoj su prostoriji prije njih službovali pripadnici Mussolinijeve fašističke stranke.

O "prokletoj" zgradi fašističke i komunističke partije

Prije propasti bivše Juge, a i kasnijih godina, u toj "prokletoj" zgradi u kojoj su nemali broj novinara od 1950. do 1986. godine bili pozvani na političku odgovornost, čak i onda kad članak još nije objelodanjen. A kad je objavljen, najprije je po direktivi komunjara iz te zgrade, raspravljala Osnovna organizacija SKJ (uvijek u nazočnosti jednog ili dvojice članova OK SKJ:SKH Pula) i dakako u 90 posto slučajeva autor kritičkog članka biva osuđen! Autor ovih redaka je rijedak slučaj da je zbog članka, koje su komitetlije uvijek nazivali dezinformacije ili protukomunističko pisanje!

Oni su u bivšoj zgradi Općine Pula raspravljali o mom aktualnom feljtonu u nastavcima na koju su pozvali glavnog i odgovornog urednika i urednika Jadranskog izdanja Večernjeg lista, sekretara OO SKH tog lista i njima je (staljinisti mene kao autora nisu pustili da budem nazočan!) i ondašnji predsjednik i sekretar OK SKJ-SKH Pula, uz predstavnike političkih organizacija poduzeća o kome sam negativno pisao, započeli raspravu. Jedino me je branio tadašnji glavni urednik Milan Bekić, kasnije stalni dopisnik Vjesnika i Večernjeg lista, koji je predsjednika pulske partije upitao: Druže, je li vi sudite Večernjem listu i autoru feljtona kao predsjednik Komiteta ili predsjednik pulskog suda? Jer, ako nam sudite kao osoba oko obnaša dvije dužnosti, što mi nije poznato da postoji takav slučaj u cijeloj Jugoslaviji, tada činite dvije nezakonite radnje. Da ne duljim, zaključak je bio da me Večernji list izbaci s posla i to je učinjeno! Ostadoh bez posla s dvoje malodobne djece i nezaposlenom suprugom! Zar se nije tako slično dogodilo glavnoj urednici i novinarki ovoga portala te još nekim novinarima u Glasu Istre!

Za one koji ne znaju spomenuta zgrada nalazi se u središtu Pule, pokraj velikog parkirališta, u kojima su uredi službi Istarske županije.

Vraćam se temi o šovinistima i lupežima iz Republike Slovenije i pitam ih otkud im hrabrosti da nas sve žive napadaju, čak i one izvan Istarske županije. Oni su pisali napamet, bez ijednoga dokaza. S njima se ne može polemizirati, jer za polemiku moraju biti dvojica. Prvo, sljedeći put kad napadate portal i mene budite hrabri i navedite vaša imena i prezimena, bar ćemo vas po tome cijeniti. O krađi 27 hrvatskih sela u Istri mislio sam da će to biti dovoljno da dokažem krađu koju je progurao, prvo slovenski političar Edvard Kardelj (o izdaji hrvatske vlasti sve je jasno!) i Savezna narodna skupština u Beogradu koja je bila krajnja karika i, osim što je prevarila hrvatsku Istru, nasamarila je cijeli hrvatski narod! To je, također, bistro kao kristalno Jadransko more.

U Slovenskoj deželi Istra, Cres, Lošinj, Krk i Gorski kotar

E, sada malo o dalekoj prošlosti o kojoj nisam pisao na ovom portalu. Riječ o Peteru Kozleru (Koče, 1824-Ljubljana, 1879,), slovenskom kartografu, geografu, odvjetniku i političar koji je 1853. nacrtao zemljovid Slovenske dežele. To je poslavenčeni Nijemac koji je govorio njemački jezik, a poslije je postao Slovenac. Taj nostalgičarski kartograf, politički pokvarenjak, romantičarski "domoljubac", falsifikator i kronični umobolni bolesnik koji je patio od melagomanije, u spomenutom crtežu!! To sam zaključio po njegovom crtežu (prvom u povijesti Slovenije) koji je u deželu strpao ISTRU, OTOKE CRES, LOŠINJ I KRK te GORSKI KOTAR! (pod A.Č.). U biografiji Petera Kozlera našao sam da je svojevremeno radio u Rovinju, Labinu i Vodnjanu i vjerojatno je tamo dobio inspiraciju crtati "veliku Sloveniju", a neki su to nastavili 1991. godine. Dakako, da je riječ Slovencu, koji je je nacrtao zemljovid slovenske dežele i to bijaše prvi crtež "velike Slovenije" (nastavilo se 1991, godine u RS!). Taj gnjus, kako je često za takve pokvarenjake govorio moj pokojni djed Ivan Ive Franković, sudionik pobune mornara u Boki Kotorskoj, je u svom kretenoidskom crtežu u Sloveniju "strpao" gotovo pola Istarskog poluotoka. Štoviše njegov ludomanski crtež inspirirao je druge slovenske crtače, koji su u slovensku deželu ucrtali čak Pazin i Rovinj te otoke Cres, Lošinj i Krk!

Mons. Milanović razočaran Slovenijom, Hrvatskom i Jugoslavijom

Neke nove slovenske glavešine iz vrhuške Narodne oslobodilne fronte i Komunističke partije Slovenije, najvjerojatnije su Janka Kralja iz Gorice, 1943. godine poslali da posjetili mons. Božu Milanovića, svećenika i junačkoga sina hrvatskog naroda - Tito, Milanović i prof. dr. Mijo Mirković (najveći čakavski pjesnik Istre) 1946. i 1947. najzaslužnija povijesna trojka da je većinski dio Istre pripao Jugoslaviji - i pokušali ga potkupiti.

O tomu je mons. Milanović pisao u knjizi "Moje uspomene: 1900-1975" (Pazin, 1976.), pa to valja istaknuti i da zapamte buduće generacije: "ZAČUDIO SAM SE KAD ME U ONO DOBA POSJETIO PRIJATELJ JANKO KRALJ, GORIŠKI SLOVENAC, TE MI JE PONUDIO VELIKU SVOTU AKO JAVNO IZJAVIM DA BI ISTRU TREBALO PRIKLJUČITI SLOVENSKOJ REPUBLICI, JA SAM TO ODMAH ODBIO." (pod. A.Č.).

Htjeli su potkupiti mon. Božu Milanovića, znajući da je on alfa i omega za povijest Istre i da posjeduje dokumente o stanovništvu istarskog poluotoka. Kad im nije uspjelo da kupe svećenika, narodnjaka i antifašista Božu Milanovića, kojega je veoma dobro znala talijanska fašistička vlast i progonila dok ga nisu bacili u zatvor na jednom talijanskom otoku. Onda su krađu sela započeli s Edvardom Kardeljom, drugim političarem NR Jugoslavije! To su veoma dobro znali slovenski šovinisti Zmago Jelinčič, poslavenčeni Hrvat, problematični Joško Joras i drugi koji su imali pretenzije prema hrvatskom teritoriju. Joras je stalno činio skandale da je njegova kuća na slovenskom tlu, a znano je da je bila i jest na hrvatskom! Na kući je pisao velikim slovima TUKAJ JE SLOVENIJA i stavio slovensku zastavu. Da je to je učinio Hrvat u Sloveniji loše bi prošao i zasigurno kažnjen i protjeran iz Slovenije!

Slovenija ukrala sela Bužin, Škudelin, Mlini i Škrilje

Za jednog razgovora s mons. Božom Milanovićem 70-ih godina u Pazinu, govorio je o Vladimiru Gortanu, kojega je Specijalni fašistički tribunal u Puli 16. listopada 1929. osudio na smrt i sutradan su ga fašisti strijeljali s 25 metaka u leđa. Pitao sam ga za ukradena istarska sela. "Nemam baš volje govoriti o toj temi, jer sam bio razočaran kako se prema Istri ponijela Slovenija, a posebno hrvatska vlast u Zagrebu i jugoslavenska vlast u Beogradu koji nisu sa mnom htjeli razgovarati. To je mene i moje kolege te narodnog poslanika Štifanića razočaralo da nisam mogao spavati" - žalosno je govorio mons. Milanović, dodavši da to ne objavim u novinama. Održao sam riječ, ali kad je on u svom djelu napisao ime i prezime osobe koja ga došla pokušati potkupiti, odlučih da napišem ovih par rečenica. No, normalan čovjek ne može povjerovati da su slovenski lopovi, osobito vlast, nastavili sa krađom sela. Čitatelji se sigurno sjećaju da je slovenski Državni zbor u Ljubljani 3. listopada 1994. godine donio odluku kojom su četiri hrvatska sela u Istarskoj županiji - Bužin, Škudelin, Mlini i Škrile te 113 hektara državnog zemljišta priključeni Republici Sloveniji! Za takav postupak nema druge izreke do - "PAPIRNATA" PLJAČKA NAD PLJAČKOM! (pod. A.Č.).

Četiri istarska sela vraćena Republici Hrvatskoj

Navedena (nenormalna) odluka razočarala je hrvatsku javnost, pogotovo hrvatsku vlast, jer je tadašnji slovenski predsjednik Stanko Kučan i premijer Janez Drnovšek, koji su bili veoma poznati kao dobri suradnici s hrvatskim predsjednikom i premijerom, ništa nisu učinili da ne dođe do tog skandala! Međutim, predsjednik Državnog zbora Republike Slovenije bio je 34-godišnji Jožef Školč, rođen u Zagrebu, neiskusan političar koji je sa zastupnicima donio suludu odluku koja je začudila gotovo cijelu političku Europu. Tako da će Školč ostati veoma negativan lik u povijesti ne samo Hrvatske, već i u Europi.

No, predsjednik Kučan, premijer Drnovšek i predsjednik DZ-a Školč zajedno s cijelim Državnim zborom, doživjeli su politički klasični nokaut! Naime, prvom polovicom 2018. Međunarodni arbitražni sud donio je presudu kojom Republika Slovenija mora hrvatska sela Bužin, Škudelin, Mlini i Škrilje vratiti Republici Hrvatskoj. Tako su svi skupa ostali politički klauni, a to su i njihovi nasljednici... Poznato je, međutim, koliko je Arbitražni sud u Den Hagu glede graničnog spora između Hrvatske i Slovenije bio naklonjen Slovencima. Predsjednik suda Gilbert Guillaune je po mnogima donio nezakonitu presudu, jer je Sloveniji dodijelio više morske obale nego što je ona potraživala. Koji su Slovenci prevaranti i nedosljedni govori podatak da su tvrdili da je cijeli Piranski zaljev njihov! 29. lipnja 2017. Slovenija dobiva 3/4 zaljeva, a RH je još jednom pokradena, ovoga puta odlukom suda.

Pokušali su ukrasti istarsko hrvatsko vino teran

Iako godinama naši državnici govore o dobrosusjedskim odnosim između Hrvatske i Slovenije, a prijašnji čelnici Istarske županije kazivali su da imaju odlične odnose, tvrdim da je to, blago rečeno, neprimjerena i nedopustiva izmišljotina! Oni, nama u hrvatskoj Istri, već mnogo godina ne daju mira, uveliko su nas pokrali, pa je začuđujuća tvrdnja o dobrosusjedskim odnosima. Ne može se biti dobri sa susjedima koji ti godinama kradu sela, vino i koji još uvijek imaju pretenzije prema teritoriju u Istarskoj županiji. Jesu li oni nama dobri susjedi kada stavljaju zaključanu željeznu ogradu na sredini sela, pa stanovnici ne mogu obrađivati svoja poljoprivredna dobra? Ogradu su postavili na cestu između Mlina (Hrvatska) i Maršiča (Slovenija).

Nije u pitanju njihovo inaćenje prema stanovnicima Hrvatske, nego uzurpacija i zlostavljanje žitelja hrvatskih sela. Činjenica je da je hrvatska policija dosad bila preblaga prema slovenskim mještanima, a odavno je prošao krajnji rok da je u pojedinim skandaloznim postupcima i aferama trebalo na vrijeme biti učinkvito Ministarsvo obrane RH i jedinice Hrvatske vojske! 

Kao da nije dosta što su nam ukrali 27 sela i veliki dio Piranskog zaljeva, nisu mogli izdržati na nam zabodu novi nož u leđa. Bile su to godine kada su nam ukrali licencu vina teran i registrirali kao originalno slovensko vino. Moralo je proći dosta godina da smo napokon dobili sudski spor i teran je naše istarsko - hrvatsko vino. Što je mislio slovenski ministar poljoprivrede Dejan Židan kad je hrpu lažnih dokumenata predao Europskoj komisiji da je teran slovensko vino? Ne znam, ali je komisija zaključila da ih je ministar prevario, a možda se tada napio patvorenog "slovenskog terana"... (Armando Černjul)