Istarsko narodno kazalište Gradsko kazalište Pula i Sarajevski ratni teatar u završnoj su fazi proba za predstavu MEKOĆA, autorski projekt redateljice Selme Spahić, u suautorstvu s autorskim timom. Premijera će se održati u četvrtak, 5. ožujka, a reprize u petak, 6. ožujka i subotu, 7. ožujka u 20 sati u INK-u, najavljeno je u srijedu na konferenciji za novinare.

Riječ je o prvoj koprodukcijskoj suradnji između pulske kazališne kuće i SARTR-a, u kojoj igraju Alban Ukaj, Boris Ler, Kemal Rizvanović i Josip Stapić, ujedno i suautori projekta uz redateljicu Selmu Spahić i dramaturginju Eminu Omerović. Regionalna suradnja od izuzetnog je značaja za oba kazališta, a ovaj projekt pokazuje da veza između Pule i Sarajeva, pobratimljenih gradova, nije samo formalna, već živa i sadržajna, pružajući čvrst temelj za razvoj kazališne umjetnosti, stvaranje novih umjetničkih vrijednosti i postavljanje novih standarda.

U središtu radnje su četiri sina, svaki sa svojom pričom i teretom: prvi sin je mudar i lukav, čovjek od riječi; drugi preuzima odgovornost koju drugi izbjegavaju; treći je najhrabriji i najjači i zato nosi teret svijeta; dok najmlađi, još neiniciran, ima gitaru.

Predstava “Mekoća” nastoji ponuditi prostor utjehe u odnosu na okolnosti u kojima živimo, istaknula je redateljica Selma Spahić. Proces rada razvijao se kroz improvizacije, pri čemu su iz probe u probu prepoznavani arhetipovi patrijarhata čiji je krajnji i najbrutalniji alat rat. Autorski tim promišljao je na koji se način u društvu oblikuju muškarci te kako obrasci odgoja i očekivanja rezultiraju reprodukcijom nasilja.

Tijekom rada na predstavi zajedno smo svjesno zakoračili na nepoznat teren, istaknula je dramaturginja i suautorica Emina Omerović, naglasivši kako je u preplavljujućem vremenu u kojem živimo osobit izazov govoriti o osjećajima. Proces je, dodaje, bio usmjeren na potragu za pukotinama unutar dominantnih narativa, onim procjepima kroz koje može prodrijeti mekoća, otvarajući prostor za nježnost i ranjivost.

Alban Ukaj osvrnuo se na osobno iskustvo odrastanja u okolnostima obilježenima nasiljem, istaknuvši kako su generacije njegove dobi najljepše dane djetinjstva provele u atmosferi straha i nesigurnosti. “Volio bih se vratiti tom izgubljenom djetinjstvu i ondje pronaći radost i sreću koje tada nisam imao”, poručio je glumac i suautor projekta.

Glumac i suautor Kemal Rizvanović istaknuo je kako ne želi pristati na društveni model koji perpetuira patrijarhalne obrasce. “Ne želim da budemo dio patrijarhata, svojevrsna farma za uzgoj sinova, bilo ljudskih, bilo ekonomskih, kako bismo na kraju stigli do finalnog čina militarizacije.”

“Na pragu novih svjetskih sukoba, ova predstava govori o muškarcima, o naslijeđenim obrascima snage, moći i šutnje, o tvrdoći iza koje se često kriju strah i nesigurnost. Dok svijet ponovo poseže za jezikom podjela i sile, mislim o tome koliko je hrabrosti potrebno da se pokaže ranjivost. Pitam se što bi se desilo kada bismo prije svake mržnje zastali, zapitali se odakle dolazi naša ljutnja, čega se zapravo bojimo i što u nama ostaje neizrečeno. Kada bismo prije osude pokušali razumjeti, a prije sukoba osjetiti. Možda bi tada i naše odluke bile drugačije i humanije. Možda bi mekoća postala prostor susreta, a ne slabosti. Mekoća koja bi odbacila superiornost i kroz ljudskost donosila sudove.”, poručila je pismom iz Sarajeva Maja Salkić Burazerović, ravnateljica Sarajevskog ratnog teatra, u kojem će premijera biti održana 2. travnja, a repriza dan kasnije.

Što je uopće uloga kazališta u svijetu koji neprekidno perpetuira i reproducira nasilje? Zašto nam nježnost u kazalištu često stvara veću neugodu od nasilja? Je li moguće zamisliti svijet bez nasilja, barem u kazalištu? Kakav bi to bio svijet? Polazeći od pitanja kako djelovati u svijetu agresije i ratova, ova kazališna predstava traga za utopijskim prostorima gdje bi mir mogao biti moguć.

Scenografiju potpisuje Paola Lugarić Benzia, kostimografkinja je Manuela Paladin Šabanović, autor glazbe je Draško Adžić, oblikovatelj rasvjete Dario Družeta, koreografkinja je Ana Kreitmeyer, a korepetitor je Carlos Andrés Fagin. (iPress)