Biti tinejdžer u današnje vrijeme može biti prilično teško s obzirom na to da se današnji mladi ljudi vjerojatno suočavaju s većim pritiscima nego ikada prije, a suočenje sa školskim zadacima, pritiscima koji vrebaju s društvenih mreža, problemi s vlastitom slikom tijela uz 'podivljale' pubertetske hormone, mogu predstavljati i veći problem onim tinejdžerima koji su u stalnom sukobu s roditeljima.

"Odrastanje u današnjem svijetu može biti nevjerojatno teško za mlade ljude", kaže Stevie Goulding, privremena voditeljica usluga u YoungMindsu, dobrotvornoj britanskoj organizaciji za mentalno zdravlje djece, mladih i njihovih roditelja, koja vodi računa o tomu da svi mladi ljudi kojima je potrebno dobiju potporu kada je mentalno zdravlje u pitanju.

"Mnogi tinejdžeri suočeni su sa stalnom mješavinom pritisaka, od školskih i akademskih očekivanja do utjecaja društvenih mreža, brinu o budućnosti i širim izazovima poput financijskog stresa kod kuće. Nije ni čudo što se toliko mladih ponekad osjeća preopterećeno", rekla je Goulding.

Dodaje kako je važno da roditelji na vrijeme prepoznaju da ono što na prvi pogled može izgledati kao neraspoloženje ili povlačenje u sebe često može predstavljati znak dublje emocionalne napetosti i stresa. "Umjesto da reagirate frustracijom ili vikanjem, što vrlo lako i brzo može prekinuti komunikaciju, pristupite djetetu strpljivo, smireno i s razumijevanjem jer to može pridonijeti jačanju vašeg odnosa i stvaranju sigurnog prostora u kojemu će vam se ono otvoriti".

Predlaže da se pronađu mirni trenuci za međusobno povezivanje kroz svakodnevne aktivnosti u kojima će obje strane uživati te se međusobno saslušati bez osuđivanja. "Samo biti prisutan, pokazati empatiju i podsjetiti ih da je u redu osjećati ono što osjećaju može biti izuzetno umirujuće", kazala je.

A stručnjakinja za mentalno zdravlje adolescenata dr. Margot Sunderland, direktorica organizacije Trauma Informed Schools UK, koja pomaže školama da učinkovito reagiraju na probleme mentalnog zdravlja djece i tinejdžera ima savjet za roditelje.

"Pokušaju li roditelji razumjeti kroz što njihov tinejdžer prolazi i usvoje pristup smanjenog stresa umjesto pristupa kojim ga potiče i izaziva, odnos roditelj-dijete mogao bi se znatno poboljšati. Kod tinejdžera je sustav reakcije na stres u mozgu hiperaktivan jer se u mozgu događaju goleme promjene", pojasnila je.

"To je kao da su se stvorili novi putevi u mozgu koji se preoblikuje, a istodobno ga 'napadaju' goleme i snažne hormonalne sile. Stoga roditelji samo trebaju dati tinejdžerima malo oduška i moraju biti strpljivi kao s malim djetetom, a to znači da bi trebali biti empatični. Shvatite da su oni u ovoj fazi nerazumni, ali vi nastojte biti u stanju da budete empatični", savjetovala je.

Sunderland, dječja psihoterapeutkinja i autorica više od 20 knjiga, objašnjava koji su najbolji načini koje roditelji mogu primijeniti i kako mogu reagirati kad su njihovi tinejdžeri prkosni, nerazumni ili su jednostavno ljutiti.

Budite empatični

Naljuti li se vaš tinejdžer, vi ne reagirajte na isti način, savjetuje Sunderland i dodaje da bi roditelji u takvim trenucima trebali pokušati biti empatični i dati tinejdžeru do znanja da razumiju odakle dolaze njegovi osjećaji.

"Recite im - 'Ovo ti je sada stvarno teško razdoblje' ili 'Stvarno si ljut na mene', baš kao što biste to učinili s malim djetetom", savjetuje psihoterapeutkinja. "Moć empatije i razumijevanja smanjit će razinu stresa. Dakle, samo izgovoriti kako znate da im je doista teško ima moć iscjeljenja u interakciji roditelja i djeteta. "No brojni roditelji nikada nisu osjetili empatiju pa bi o tomu trebalo učiti u školama", kaže Sunderland.

Ne branite se

Ako vaš tinejdžer kaže da vas mrzi, umjesto da kažete 'Ne razgovaraj tako sa mnom!', što može utjecati na to da povezanost "pukne", Sunderland roditeljima savjetuje da kažu 'Doista mrziš što sam postavio granicu - razumijem da si bijesan na mene'.

"Pokušajte se ne braniti, već jednostavno prihvatite taj osjećaj."

Ne pokušavajte riješiti problem

Sunderland kaže da roditelji trebaju aktivno slušati što njihovi tinejdžeri imaju za reći, umjesto da pokušavaju riješiti problem, a da nisu saslušali tinejdžerov stav o njemu.

"Aktivno slušanje znatno smanjuje razinu stresa. Roditelji obično pokušavaju riješiti problem, pa kažu 'nije tako strašno, možeš ti ovo ili ono'."

"No tinejdžeri ne žele da ih se ispravlja. Žele da ih se razumije i sluša, a to je teško, jer vi osjećate bol tinejdžera i želite mu pomoći. No zapitajte se možete li pokušati podnijeti tu njihovu bol umjesto da im nastojite pomoći u rješavanju problema?“

Pokušajte ostati mirni unatoč stresu

Kada je tinejdžer uznemiren i viče na roditelja, a oni uzvraćaju na isti način, to najčešće samo pogoršava problem, a može pogoršati i probleme s mentalnim zdravljem, upozorava Sunderland.

"Dakle, kako da ostanete mirni i stabilni pred stresom? Otiđite u drugu prostoriju i vrištite u jastuk, ali ne pred svojim tinejdžerom, a zatim s njim razgovarajte vrlo mirnim glasom."

Roditelji mogu odlučiti da prebace odgovornost na partnera ili prijatelja, "ali nikako na tinejdžera", istaknula je Sunderland.

Umjesto da prijetite, koristite u rečenicama 'dok'

Reagirajte na ponašanje svojega tinejdžera kao što biste odgovorili malome djetetu, savjetuje Sunderland. "Dakle, reći ćete, primjerice - 'Bojim se da ne možeš ići vani dok ne napraviš 'x'. Učinite to vrlo mirnim glasom, ali budite jasni u vezi posljedica, baš kao s malom djecom. I umjesto da prijetite da ćete im oduzeti iPhone, recite - 'Ne možeš napraviti x dok ne napraviš y'."

"Oduzimanje telefona i drugih predmeta nije baš učinkovito. Kao ni uskraćivanje džeparca ili nečega što žele kupiti. Korištenje riječi 'dok' puno je učinkovitije."

Pokušajte ne vikati na svog tinejdžera

Lakše je reći nego učiniti, ali nije dobro vikati na svoje adolescente. Sunderland objašnjava da vikanje na tinejdžere oštećuje dio mozga zadužen za verbalnu obradu, "no o tomu se u školama ne uči", kaže ona.

"Roditelj bi mogao pomisliti da će mu vikanje omogućiti da odgoji otporno dijete...... mogao bi pomisliti - 'U redu je da vičem na svog tinejdžera'. E pa, nije.", bila je jasna psihoterapeutkinja.

Budite znatiželjni

Mnogi tinejdžeri smatraju da ih roditelji ne razumiju, a Sunderland kaže da je način na koji se možete s tim suočiti - znatiželja. "Recite im: 'Stvarno želim razumjeti, bi li mi pomogao? Slušam te.'

Budite znatiželjni. Osim suosjećanja i znatiželje Sunderland kaže da je dobar i praktičan alat pokušati sažeti ono što je vaš tinejdžer rekao ili kako se osjeća.

"Ton glasa mora biti odgovarajuć, miran, ali ključna je znatiželja. Recite - 'Hoćeš li mi, molim te pomoći da to shvatim' i zatim sažmite što je vaš tinejdžer rekao. Primjerice: 'Dakle, sada mi kažeš da se osjećaš u potpunosti preopterećeno zbog školskih obaveza. Razumijem te."

Pokažite tinejdžeru da želite razgovarati

Prigovarate li stalno svome tinejdžeru nastojeći mu reći da ne bude neraspoložen, ne pomažete mu. Ne razgovarate li o tomu s njim vaš će tinejdžer vjerojatno svoje probleme pokušati riješiti korištenjem društvenih mreža, gdje će često dobiti ​​netočne informacije.

"Znate da vam ide jako dobro kao roditelju povjeri li vam se tinejdžer o nečemu bolnom što ga tišti ili mu se događa u životu. Uspjeli ste, jer oni zapravo žele razgovarati s vama - to je divna stvar."

Budite strpljivi, jako strpljivi

Sunderland objašnjava da roditelji mogu osjetiti previranja i hormonalne promjene čak i kada njihovo dijete više nije tinejdžer, jer se mozak i dalje razvija do kasnih dvadesetih. Do 19. do 22. godine već postaju "razumniji", pojasnila je, no prije toga, a svakako između 13. i 16. godine, trebat će vam niz vještina da prebrodite za njih teško razdoblje.

"Bit će promjena raspoloženja i izgubit ćete svog tinejdžera, a zatim će vam se ponovno vratiti, pa ćete ga izgubiti, pa potom opet vratiti. Ne brinite zbog toga. Roditelj bi trebao biti pomalo poput terapeuta dok te godine ne prođu. A onda vam se dijete 'vrati' kad postigne svojevrsnu stabilnost, obično oko 22. godine", smatra dr. Sunderland. (Hina)