Vlada je donijela dvije uredbe o uređenju zakupa i to kod državnog zemljišta u kampova i oko hotela i turističkih naselja, što je, istaknuto je, važno za nastavak ulaganja u turističkom sektoru.

Predstavljajući uredbe potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić naglasio je da se njihovim donošenjem rješava jedno od posljednjih tranzicijskih pitanja.

- U Hrvatskoj postoji 75 kampova i oko 150 hotela i hotelskih naselja s ukupno 20 milijuna četvornih metara zemljišta oko hotela, naselja i na kojima se nalaze i kampovi, a koje nije 1990-ih procijenjeno u temeljni kapital trgovačkih društava koji su postali vlasnici hotela i kampova.

Takva je situacija bila do 2010., tj. do donošenja zakona koji to regulira, kada je trgovačkim društvima osim zgrada priznato i zemljište ispod njih, dok je zemljište u kampovima ostalo u vlasništvu RH, a zemljište oko hotela i naselja u vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

Tada, 2010., utvrdili smo koncesijski pristup po kojima su vlasnici zgrada tj. turističke tvrtke plaćale koncesijsku naknadu za korištenje tog zemljišta, objasnio je Bačić.

No, dodao je, to nije odgovaralo potrebama niti turističkog sektora niti lokalnih jedinica, stoga je odlučeno novim Zakonom o neprocijenjenom građevinskom zemljištu urediti taj problem te se umjesto koncesija uveo zakup kao način uređenja odnosa između RH i lokalne samouprave s jedne i turističkih tvrtki s druge strane.

- Uredbama uređujemo zakup zemljišta bilo u kampu, bilo oko hotela i naselja, pa tako za kamp uredbom se propisuje zakupnina od 1,26 do 2 eura po metru kvadratnom godišnje, ovisno o lokaciji i kategoriji kampa, a za hotele i turistička naselja visina zakupnine se određuje od 1,5 do 3 eura po metru kvadratnom godišnje, ovisno o odluci tijela jedinice lokalne samouprave.

Za kontinent je taj zakup znatno manji, i iznosi 0,2 eura do 1 euro po metru četvornom godišnje, naglasio je Bačić.

Vodilo se računa, nastavio je, da se uspostavi "balans interesa" između jedinica lokalne samouprave i RH te turističkih tvrtki koje na tom prostoru posluju, odnosno da ne bi postavljanjem previsokih zakupnina to postalo teret za njihovo poslovanje. Stoga je Vlada odredila i gornje granice zakupnine za zemljište koje mogu naplatiti i država i lokalne jedinice, a maksimalni iznos je 4 posto ukupnog prometa trgovačkog društva.

Posebno važnim u tome Bačić je izdvojio da se prihod koji od toga ostvari RH i lokalna samouprava dijeli tako da 40 posto tog prihoda u kampovima pripadne hrvatskom Fondu za turizam, iz kojeg se se financira isključivo razvoj turističke infrastrukture i očuvanja resursne osnove. Općini i gradu gdje kampovi rade od toga ide također 40 posto, a županiji 20 posto, a ista je vrsta raspodjele i od prihoda od zakupa zemljišta hotele i hotelskih naselja. (Hina)