Billie Fusto ne ide za velikom plaćom: školuje se za arhivista i ne želi ništa više od "mirnog života" kod kuće u Italiji.

No, poput desetaka tisuća drugih mladih diplomanata u zemlji, 24-godišnjak se boji da nema drugog izbora doli iseljavanja.

Više od milijun Talijana je napustilo zemlju u proteklih 10 godina, a trećina njih u dobi između 25 i 34 godine, pokazuju nacionalni podaci.

Oni koji odlaze krive niske plaće i nedovoljno uvažavanje njihovih vještina, a među njima naročito raste udio diplomanata.

"Ne tražim bogatstvo ili velike odgovornosti", kazao je Fusto iz Kalabrije na jugu zemlje, trenutno na diplomskom studiju u Rimu.

"Želim miran život u kojem ne moram brinuti imam li 15 eura da odem u kupovinu", rekao je za AFP.

"A trenutno to u Italiji nije zajamčeno".

Dok je migracija postala tema o kojoj se vode žustre rasprave, za svakog mladog stranca koji se naseli u Italiji, gotovo devet mladih Talijana napusti domovinu, prema izvješću zaklade "Nord Est".

"Nije normalno da se naša zemlja ne zapita zašto (je tako) i da ne pokuša zaustaviti to krvarenje", rekao je Renato Brunetta, predsjednik nacionalnog vijeća za gospodarstvo i rad (CNEL), tijekom predstavljanja izvješća u listopadu.

Pad realnih plaća

Neki, osobito iz siromašnijeg talijanskog juga, sele se u bogatije pokrajine na sjeveru zemlje kako bi iskušali svoju sreću. Udio diplomanata među njima se u protekla dva desetljeća povećao s 18 na 58 posto.

No, čak i na industrijaliziranom sjeveru, radni uvjeti mogu biti manje privlačni nego drugdje.

Italija je jedna od rijetkim zemalja članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) gdje su se realne plaće smanjile u usporedbi s 2019.

Nezaposlenost mladih je također viša od europskog prosjeka te je u listopadu iznosila 17,7 posto dok je prosjek Europske unije 15,2 posto.

Italija nije na glasu kao zemlja u kojoj se radno mjesto dobiva na temelju vještina i znanja. Nema nacionalne minimalne plaće, a naknada za rad ne raste u skladu s brojem godina provedenim u visokom obrazovanju.

Elena Picardi se vratila u Rim nakon što je studirala politologiju u Francuskoj, no njezine nade da će pronaći posao u Italiji brzo nestaju.

"Kada je riječ o talijanskim ponudama (poslova), često ili plaća nije navedena ili je općenito niža", kazala je 24-godišnjakinja za AFP.

Razlika može iznositi i više stotina eura mjesečno za isto radno mjesto u odnosu na druge europske zemlje.

"Htjela bih doprinijeti budućnosti svoje zemlje i ostati blizu mojoj obitelji", rekla je Picardi.

"No, zašto bih žrtvovala svoje prilike kad me se više cijeni (u inozemstvu)?".

Demografska tempirana bomba

Talijanski "odljev mozgova" je zemlju stajao oko 134 milijarde eura u razdoblju između 2011. i 2023., prema zakladi "Nord Est".

Od onih koji se vrate, mnogi tvrde da je to zbog toga što žele biti blizu svojim obiteljima, ističe se u izvješću zaklade.

Drugi ostaju kod kuće iz nužde, a ne vlastitim izborom.

Prosječna dob za napuštanje roditeljskog doma u Italiji je 2022. prema Eurostatu bila 30 godina, odnosno jedna od najviših u Europskoj uniji.

Egzodus mladih dodatno zabrinjava s obzirom na sve starije talijansko stanovništvo.

Omjer između zaposlenih i onih koji ne rade će se povećati s trenutnih tri naprema dva do 2050. na jedan prema jedan, prema nacionalnom zavodu za statistiku.

U pokušaju da suzbije taj trend, Italija nudi porezne olakšice za visokokvalificirane talijanske radnike u inozemstvu kako bi se vratili kući, a još se veće olakšice nude onima koji sa sobom dovedu djecu. (Hina)