Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša osvrnuo se u srijedu na misi polnoćki na napad u OŠ Prečko u kojem je ubijen sedmogodišnjak, poručivši vjernicima kako unatoč kušnjama i tugama otajstvo Kristova rođenja donosi utjehu, dopuštajući nam da u svojoj nemoći osjetimo Božju snagu.
Kutleša je predvodio misno slavlje u Bogoslužnom prostoru blaženog Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu, tijekom kojeg je vjernicima zaželio da im sveta noć u kojoj se slavi rođenje Bogočovjeka Isusa Krista srca ispuni radošću i mirom.
"Unatoč kušnjama i tugama koje nas pritišću, poput nedavnog tragičnog događaja u osnovnoj školi u Prečkom, otajstvo Kristova rođenja donosi nam utjehu povezujući zemlju s nebom i dopuštajući nam da u svojoj nemoći osjetimo Božju snagu", rekao je u propovijedi.
Isusovo rođenje otvara nam perspektivu nade iz koje smo kao vjernici pozvani gledati svoje živote, ovaj svijet i sve što se u njemu događa, dodao je.
Naveo je kako su vjernici pozvani promatrati vlastiti život u svjetlu Božje riječi.
"Što nam ona govori ovog Božića, u vremenu kada se Crkva priprema za slavlje Jubilarne 2025. godine? Prije svega, podsjeća nas da je Božić ispunjenje nade koju je izraelski narod stoljećima čuvao, nade u dolazak Mesije", istaknuo je nadbiskup.
Nadalje, istaknuo je kako nas Božja riječ potiče da budemo poput svetog Josipa - otvorena srca i uma za neočekivane načine na koje Bog djeluje u našim životima.
"I na koncu, uči nas kako postati hodočasnicima nade u ovom vremenu, svjedočeći Kristovu prisutnost u ovome svijetu", dodao je Kutleša.
Radujemo se Božiću jer je Bog postao čovjekom da bi nam vratio kraljevsko dostojanstvo.
"Iako ni nakon Kristova dolaska ljudska povijest nije lišena grijeha, boli i patnje, Božić nam poručuje da je Bog s nama naš suputnik. Naša povijest nije puki niz prolaznih dana, već sveta povijest u kojoj Bog i danas ostvaruje svoja obećanja", rekao je.
Kutleša je vjernicima napomenuo kako postoje trenuci kada je ispunjenje Božje volje teško ili nam se čini neprikladno, ali da je to uvijek jedini ispravan put.
Pri tome je naveo kako Bog i danas traži ljude koje može upotrijebiti za ispunjenje svoje volje u svijetu te da, iako od nas možda neće tražiti ono što je tražio od Marije i Josipa, traži osobe koje će ga slijediti i kada njihovi planovi i snovi budu poremećeni.
"Neka utjeha Božje nježnosti i blizine ispuni vaše domove, a njegova spasiteljska snaga iscijeli ranjena srca prekinutim snovima i otetim osmjesima na licima djece. Budimo dom jedni drugima molitvom, podrškom, dobrim mislima i željama, stiskom ruke i osmijehom", zaključio je Kutleša.
Svim vjernicima i ljudima dobre volje zaželio je utjehu mira Božića i milost nade u Jubilarnoj svetoj godini.
Božićna čestitka mons. Kutleše: božja ljubav namijenjena svakom čovjeku
Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša poručio je u božićnoj čestitki na Badnjak da je Božja ljubav namijenjena svakom čovjeku, a Božji mir ostaje duboka čežnja ljudskih srca, te iako 'nas svijet pokušava uvjeriti da su mir i radost mogući bez Boga - istina je drukčija'.
Nadbiskup Kutleša je u čestitci posredstvom elektroničkih medija istaknuo da je božićno otajstvo sažeto u "jednostavnom prizoru: 'Novorođenče povijeno, gdje leži u jaslama'. Taj znak, o kojemu govori evanđelist Luka, svjedoči o trenutku kada je vječni Bog došao k nama u liku malenog Djeteta - kako bismo ga mogli ljubiti, a ne bojati se, štovati ga ljubavlju, a ne strahom. Skroman početak ovozemaljskog života našeg Otkupitelja poziv je svima nama da zastanemo, u stavu poklonstva priđemo k jaslicama i dopustimo da nas božansko Dijete izazove milinom svoje ljubavi.“
Istaknuvši kako je Božja ljubav namijenjena svakom čovjeku, nadbiskup Kutleša poručio je da „ta ljubav ispunjava našu ljudsku stvarnost, a Božji mir ostaje duboka čežnja naših srdaca. Iako nas svijet pokušava uvjeriti da je mir moguć bez Boga i da istinske radosti može biti i bez Božića, istina je drukčija. Pred otajstvom Djeteta u jaslama vjera nas i srce ispunjeno nježnošću uvjeravaju da je samo Emanuel - Bog s nama - izvor istinskog mira, slobode i nade koja nas otvara budućnosti“, naveo je u mons. Kutleša.
Zagrebački nadbiskup podsjetio je kako „Božić nije tek sjećanje na idilični događaj daleke prošlosti; to je trajni izvor Božjeg mira u sadašnjosti. Mir nije daleki ideal, već Božji dar. Njegova volja mir je naš",
Upitao je i "zašto onda toliki nemiri u našim srcima? Zašto nesigurnost koja rađa sukobima i zarobljenosti u prošlosti? Možda zato što često zaboravimo računati s Bogom. Ni na prvi Božić nitko nije računao s njegovim dolaskom, no to ga nije spriječilo da dođe. Štoviše, skromnost štalice nije spriječila Josipa i Mariju da prime siromašne pastire i bogate kraljeve. Ono što ih je ujedinilo pred jaslicama bilo je traženje Boga.“
Strahopoštovanje pred životom temelj i najveći izraz slobode djece Božje
Nadalje, dodao je mons. Kutleša, „u svijetu koji često nameće krive vrijednosti, obitelj ostaje mjesto gdje se rađa istinska sloboda. Kada roditelji molitvom, ljubavlju i zajedništvom grade svoj dom, oni stvaraju prostor za slobodu djece Božje - slobodu koja prepoznaje dobro, nosi se s izazovima i živi s povjerenjem u Božju prisutnost. Strahopoštovanje pred životom temelj je i najveći izraz takve slobode.“
Zagrebački nadbiskup Kutleša poručio je vjernicima da je "dijete u jaslama znak Božje snage u malenosti i slabosti, a Njegova vlast očituje se u ljubavi koja preobražava ljudska srca i odnose"
Pozvao je vjernike da poslušaju poziv Crkve, koja ovog Božića započinje svečano slavlje Svete jubilarne 2025. godine, "pozivajući nas da ponovo probudimo prikrivani žar Božje milosti i da se okrenemo budućnosti.“
Božić nam ne dopušta ostati u prošlosti
„Božić nam ne dopušta ostati u prošlosti, bilo da je riječ o osobnim ranama ili kolektivnim tragedijama. On nas poziva na život pun nade, na otvorenost novim prilikama i na prepoznavanje Božje prisutnosti u svijetu“, naglasio je nadbiskup Kutleša.
Na kraju, podsjetio je vjernike kako je ovo vrijeme prilika za obnovu odnosa s Bogom, s drugima i sa samima sobom.
„Pred jaslicama, u ozračju gostoljubivosti Marije i Josipa, jednostavnosti pastira i mudrosti kraljeva, u Bogu koji je postao čovjekom prepoznajmo izvor pravoga mira, jamstvo naše slobode i čvrst temelj nade koja nas otvara budućnosti. Otvorimo svoja srca božanskom Djetetu, dopustimo da nas njegova ljubav preobrazi te budemo nositelji nade u svijetu koji često tone u tjeskobu i besmisao“, istaknuo je u božićnoj čestitki mons. Kutleša, priopćio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Božićni običaji u Hrvatskoj
Božić je blagdan kada kršćani slave rođenje Bogočovjeka Isusa Krista, a riječ Božić, kao "mali Bog", u kršćanstvu ima značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog - Bog dostupan i pristupačan čovjeku.
Kršćanski svijet slavi rođenje Isusa Krista od davnina, a dan Isusova rođenja smatrali su i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenoga Zapadnoga Rimskog Carstva gotovo u cijeloj Europi na Božić je bio početak nove godine.
Dan Isusova rođenja smatrao se početkom nove godine
Hrvatska božićna pjesma "Narodi nam se kralj nebeski" sa stihom "Na tom mladom letu veselimo se" upućuje na Božić kao prvi dan nove godine. Crkva je tek 1691. prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu.
Na blagdan Božića od 5. stoljeća slave se tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa te poldanjica. Tijekom polnoćke i zornice čita se izvješće o događaju Božića s njegovim povijesnim određenjem. "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama..."
Na zornici je naglasak na evanđeoskom izvješću o navještaju pastirima, a na poldanjici Proslov iz Evanđelja po Ivanu: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog..."
Nakon Božića slijede blagdani Svetoga Stjepana, Svetog Ivana, Nevina dječica ili Mladenci te Stara godina.
Kao kršćanski blagdan, Božić se u svakom narodu obilježava na poseban način kao dio njegove etnografske baštine.
Otajstvo Božića odražava se u hrvatskoj književnosti i umjetnosti, osobito u spletu običaja i božićnim pjesmama. Pjesme su radosne i sadržajem su zapravo prepjev božićnog evanđelja i kršćanskih vjerskih istina.
Hrvatski božićni običaji
U južnohrvatskim krajevima za božićno doba karakterističan je bio običaj biranja kralja. Vremenski je smješten između Božića i Sveta Tri Kralja, osobito dva dana iza Božića, kada bi se birali kralj ili knez, koji je imao svoje oznake – štap i krunu.
Slično tomu bio je izbor seoskoga kralja – to je istovjetan božićni i novogodišnji izbor kralja sa 'znacima vlasti, pratnjom, čašćenjem'. Taj se dio tradicijske kulture, kako je zabilježio hrvatski etnolog Milovan Gavazzi, počeo gubiti u prvoj polovici 20. stoljeća.
Etnolozi smatraju da je izbor seoskoga kralja ostatak drevne hrvatske tradicije povezane sa sjećanjem na izbor narodnih vladara.
Božićna pšenica, badnjak i slama...
Do danas se sačuvao običaj sijanja u posude božićne pšenice, kao simbola obnove života i plodnosti. Na blagdan Sv. Barbare ili Sv. Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika.
Do Božića pšenica naraste i ukrašava božićni stol, a tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Pšenica se ovija hrvatskom trobojnicom, a nakon Božića se daje pticama jer se ništa iz svetog doba ne smije baciti.
U selima su danas gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i rasprostiranja slame pod blagdanskim stolom u predvečerje Božića.
Badnjakom se naziva jedan, a u nekim krajevima i tri velika panja koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište. Tri panja simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom zapale sve svijeće u kući.
Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično radio glavar kuće, označavao je službeni početak proslave Božića.
U Hrvatskoj se do 1850. nije običavalo kititi božićno drvce, iako je taj običaj u njemačkim pokrajinama živ od 16. stoljeća. (Hina)