Tršćanski političar Roberto Menia, 61-godišnji političar i novinar odavno nije prisutan u našoj javnosti, čak je i u Italiji donedavno bio maknut sa scene. No, otkako se pročulo da je bivši neofašist i postfašist postao novi senator na listi političke stranke Fratelli d'Italia (Talijanska braća) i preko premijerke Giorge Meloni i svog nekadašnjeg druga (neofašista) Ignazija La Russe, mnogi ga vide kao novog-starog oštrog diskutanta.

On je bez imalo srama za sebe uvijek tvrdio da je fašist iako su mnogi tek nedavno otkrili da je promjenio čak sedam političkih stranaka i dvije desničarske udruge. 

Međutim, nijedan novinar - ljevičarski i desničarski - nije se usudio da mu to spočitne. Ali tršćanski dnevni list Primorski dnevnik, koji izlazi na slovenskom jeziku, s pravom mu je očitao oštru i nesvakidašnju bukvicu.

Ali najprije ću prikazati političku karijeru Roberta Menije, najvećeg i najmilitantnijeg fašista u Trstu i regiji Furlanija-Julijanska krajina! Neki kažu da je prvi u Italiji..!

Bio je tajnik neofašističke političke strane MSI-DN u Trstu, zatim je obnašao visoke dužnosti; zamjenik predsjednika Parlamenta (15. 4. 1994.-12. 5. 2008.) u vladi Silvija Berluconija, državni tajnik Ministarstva zaštite okoliša, kopna i mora (12. 5. 2008.-30. 7. 2010.). Nakon raspuštanja stranaka MSI-DN i AN u kojima je bio član (1980. -1095.), prelazi u desničarske stranke PDL (1995-2009), FLI (2009-2010), AzN (2010-2014), MNS (2015-2017) i FDI (2019).

S podacima s kojim raspolažem mijenjao je stranke kao čarape; veliki je settebandieraš ili kako se za takve ortodoksne neofašističke prevrtljivce kaže: spreman je učiniti sve samo kako bi bio u prvim redovima. Politički je veliki lažov i primitivac.

Od 10. studenoga 2022. godine obnaša dužnost potpredsjednika 3. Stalnog povjerenstva (vanjske poslove i obranu) Senata Republike Italije.

Menia vodi i Odjel za Talijane u inozemstvu stanke Braće Italije. 

Politički klaun i pajac promjenio 7 političkih stranaka

Osim sedam stranaka koje je promjenio, što je najvjerojatnije talijanski, a možda i europski rekord, promjenio je dvije političke udruge! Drugog ožujka 2012. izabran je za glavnog tajnika Comiteto Tricolore gli Italiani Nel Mondo (Komitet trobojnice Talijana u svijetu), a 17. veljače 2017. je postao  predsjednik Movimenta Nazionale Suvrenista (Nacionalni pokret suveriniteta). Kad je uvidio da više nema kuda, uvidjevši da je Gorgia Meloni, koja je nekad bila u mladeži neofašističke stranke s Ignazijom La Russom i bivšim neofašistima osnovala novu stranku Fratelli d'Italia (Talijanska braća), članovi bivših Finijevih misina, kako su popularno zvali neofašiste, Menia je jučinio korak naprijed i učlanio se u stranku u prosincu 1919. godine.

To je učinio bez ikakve pompe, vratio se svom starom "jatu" iz MSI-a i AN-a. Mnogi su mu zamjerili što je promjenio sedam političkih stranaka i prozvali ga političkim klaunom i pajacom.

Neoirederentistička Unione degli Istriani Libera provincia dell'Istria in Esilio (Zajednica Istrijana. Slobodna provincija Istra u Egzilu) u Trstu, pod vodstvom militantnog predsjednika Massimiliana Lacota, objeručke je prihvatla i proslavila povratak svog dugogodišnjeg člana Roberta Menie na političku scenu, očekujući da će im pomoći riješiti neke međunarodne probleme. Što im opet treba od Hrvatske?

Menia najpoznatija desna ruka na svijetu!

Što je o najgorem političkom muljatoru objavio 'Primorski dnevnik'? Dvadeset je godina bio u Parlamentu, ponovo je došao... Najpoznatija je desna ruka na svijetu... fašist je, o čemu svjedoči i poznata fotografija s ispruženomm desnicom iza tadašnjeg šefa MSI-DN Gianfranca Finija. Menia je rođen u Piave di Codoro u obitelji istarskih izbjeglica (iz Buja - op. A.) koja se ubrzo preselila u Trst. U slovenskom okružju u ul. Berlan je svoju političku karijeru započeo kao član Vjerske organizacije Fronte della Gioventu. Još nije imao 20 godina a postao je njezin pokrajinski tajnik. Izabran je u vijeće Barkovlja što je 'proslavio' skokom na stol kako bi spriječio vijećnicu slovenske zajednice, ravnateljicu Elvu Slokar, da govori na slovenskom (ali je u intervjuu u travnju 2001. izjavio da se 'sjeo na stol...').

Galantno se protivio 'dvojezičnosti', a početkom 1980-ih aktivno je sudjelovao u napadu na slovenski narod i Lonjeru, tijekom kojeg je ranjena Milka Kjuder, supruga Oskara, nezaboravnog dirigenta tršćanskog partizanskog zbora. U lipnju 1983. u fašističkoj posjeti u Bazovici bio je među onim koji su napali slovenski narod... Godine 1988. izabran je u tršćansko Općinsko vijeće na listi MSI-ja, gdje je nekoliko godina kasnije ponovno pokušao ušutkati slovenskog vijećnika profesora Sama Pahora (jedan od najvećih boraca tršćanskih Slovenaca za prava slovenske nacionalne manjine u Trstu i regiji Furlanija-Julijanska krajina - op. A. Č.)...

U listopadu 1991. bio je u skupini mladih neofašista koji su napali i brutalno vrijeđali i pretukli profesora Pahora na Velikom trgu. 1993. u tršćanskom Okružnom sudu je Menia, tadašnji glavni tajnik MSI-ja 'za Trst, Istru, Rijeku i Dalmaciju', osuđen. Sutkinja Manila Salva osudila ga je na dva mjeseca zatvora uvjetno te za naknadu moralne i materijalne štetu u iznosu od 2 milijuna lira. 

Kad su ga novinari krajem prošlog stoljeća pitali o njegovom sudskom postupku, platio je da se njegov kriminalni dosje objavi u novinama... U veljači 1997. došao je u središte Crne kronike. La Repubblica (rimski list drugi najčitaniji dnevni list u Italiji) je objavila da je od Trsta do Udina u ludoj vožnji na autocesti progonio svoju tadašnju zaručnicu i prijetio joj. Bivša zaručnica napisala je da je 'pokušao prouzrokovati da izgubi kontrolu nad automoibilom progrijavanjem i hipno-kočenjem'.

"Menia je prvi put izabran 1994. godine u Zastupnički dom - nastavlja Primorski dnevnik - na listi Almiranteovog MSI-ja (Giorgio Alimirante bio je predsjednik neofašistilčke stranke prije Finija i za vrijeme rata bio je u službi Mussolinija) koji je godinu kasnije u Nacionalnom savezu prisluškivao Gianfranca Finija (...)".

Fini-Menia:Vratit ćemo se! 

Novinari lista nisu se sjetili dvije važne biografske natuknice. Jedna je naslovljena "Zakletva" i datira iz 8. studenog 1992. kada je Hrvatska krvarila od napada četničke JNA i srpskih parovojnih postrojbi, a druga je knjiga "10 febbraio 1947. dalle Foibe al ll'Esodo" (Unione degli Istriani. Libera provincia Istria in Esili, Trieste, 2022) Roberta Menije. Tog 8. 11. 1992. okorjeli fašistički par Fini-Menia odlučio se na suludi i skandalozni politikantski čin.

Došli su na obalu Istre i bacali u more boce s nacrtanom trobobojnicom s natpisima na talijanskom jeziku.

Objavit ću ih na hrvatskom jeziku: ISTRA, RIJEKA, DALMACIJA: ITALIJA!... NEPRAVEDNA GRANICA DIJELI ITALIJU OD ISTRE, RIJEKE I DALMACIJE, RIMSKE, MLETAČKE KURZIVNE ZEMLJE.

JUGOSLAVIJA UMIRE RASTRGANA RATOM: NEPRAVEDNI I SRAMOTNI MIROVNI UGOVOR IZ 1947. I OSIMA IZ 1975. DANAS NE VRIJEDE VIŠE... TO JE UJEDNO ZAKLETVA: ISTRA, RIJEKA I DALMACIJA; VRATIT ĆEMO SE!

Moj odgovor, a nisam jedini: Kamo?! Osamnaest godina kasnije braća Radin, Furio zastupnik Sabora i sadašnji potpredsjednik i Fabrizio Radin, bivši gradonačelnik Grada Pule i istarski župan te bivši predsjednik Zajednice Talijana pozvali su tog Gianfranca Finija u pulski "Circolo". O tome i o tim neprijateljima Hrvatske sam bezbroj puta pisao u raznim medijima. (Piše: Armando Černjul/foto Facebook)