U sklopu projekta SOCRAT: Umrežavanje obrta i suvremene umjetnosti u cilju održivog turizma, koji je sufinanciran kroz program INTERREG VI-A Italija – Hrvatska 2021.–2027., jučer je u Galeriji Novo u Puli održan okrugli stol na temu „Socijalističko naslijeđe i kolektivitet rada“.

Okrugli stol otvorio je pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimir Torbica, koji je u ulozi moderatora uvodnim izlaganjem predstavio projekt SOCRAT i kreativne laboratorije te pojasnio njihovu ulogu kao testnog modela SOCRAT strategije sinergije kulturnih i kreativnih industrija, umjetnika i nevladinog sektora u stvaranju novih kulturno-turističkih proizvoda i usluga.

Nakon toga je Igor Duda, profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i istraživač u sveučilišnom Centru za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma, koji se bavi poviješću svakodnevice i društvenom povijesti socijalističke Jugoslavije, ukratko predstavio povijesni okvir socijalističkog naslijeđa koje u desetljećima poslije Drugog svjetskog rata predstavlja vrijeme najopsežnijih društvenih promjena u povijesti Hrvatske. Industrijalizacija i urbanizacija, zajedno s dugim razdobljem gospodarskog rasta i kulturnog napretka, preoblikuju tadašnje jugoslavensko društvo i svakodnevni život, omogućujući stanovništvu sudjelovanje u globalnim modernizacijskim procesima te životni standard bolji nego ikada prije. Ta su iskustva nezaobilazna za razumijevanje današnjeg društva i kulture sjećanja na nedavnu prošlost.

U nastavku diskusije Boris Koroman, docent na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, osvrnuo se na različite aspekte socijalističkih kultura, podsjećajući na njihove mnogostruke slojeve kao dio autentičnog i specifičnog kulturalnog iskustva koje je i danas dostupno kroz žive aktere, transgeneracijska sjećanja i baštinu. Povijesno raznolika, ta se kultura razvijala kroz više desetljeća i faza, od ideja kolektiviteta u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata, povezanih s koncepcijama moderniteta, revolucije i akcije, preko autentične ideje samoupravljanja koja pomiče fokus s kolektivnog na svjesno poticanu angažiranost pojedinaca u izgradnji različitih kolektiva (od zgrade, mjesne zajednice, poduzeća i škole pa nadalje), pa sve do desetljeća krize u 1980-ima.

Koroman je istaknuo da mapiranje socijalističke kulture obuhvaća brojne slojeve, među kojima su: partizanska kultura kao ishodište, državna ili oficijelna reprezentativna kultura, tradicijska, „narodna“, „visoka“ kultura s umjetničkim modernitetom druge polovice 20. stoljeća, kultura radnika i radništva, kultura svakodnevice, potrošačka, popularna te kultura zabave i slobodnog vremena, kao i potkulture i kontrakulture. Svi se ti slojevi razvijaju u srazu i koegzistenciji s nacionalnim kulturama u višenacionalnoj zajednici te u raznolikim lokalnim artikulacijama i dodirima s kulturama lokalnih sredina.

Andrea Matošević, redoviti profesor etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, predstavio je istraživačko-umjetnički projekt Ho-Ruk! Hop-Jan! Kompozicije kolektiviteta rada, posvećen suvremenoj glazbenoj, zvučnoj i vizualnoj reinterpretaciji načina na koje je kolektivni rad u brodogradilištima, kamenolomima i radnim akcijama posredovan široj javnosti u razdoblju socijalizma. Njegovu osnovu čine zvuk i dokumentarni film, koji su u ovom projektu shvaćeni kao značajan izvor, odnosno svjedočanstvo temeljnih uvjeta suradnje, koordinacije i dovršetka kompleksnih i – u različitom rasponu – hazardnih radnih zadataka: od rada radnika u brodogradilištu, preko koordiniranoga i ritmičnoga rada berača kamena, do omladinskih radnih akcija u kojima su omladinci učili o temeljima koordiniranoga manualnoga i zajedničkoga rada. Značaj kolektivnoga i visoko koordiniranoga rada pojedinaca temelj je moderniteta društava građenog kroz 20. stoljeće, budući da suvremena kultura privilegira posvemašnju individualizaciju i udaljavanje od zajedničkog mjesta obavljanja radnih zadataka, zvučni epitom kolektiviteta – Ho-Ruk! Hop-Jan! – postaje metafora iskustva zajedništva zajednice.

Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz, višestruko nagrađivani skladatelji, glazbenici i performeri, voditelji međunarodnog festivala eksperimentalne i improvizirane glazbe Audioart u Puli, te organizatori raznih rezidencija, edukacija i koncerata, osvrnuli su se na socijalizam kao umjetničku inspiraciju i transgeneracijsko sjećanje kroz naslijeđe zvuka. Pula, kao grad djetinjstva, bila je za njih grad gdje se industrija nije samo vidjela – nego se čula i osjećala. Brodogradilište, pogoni, strojevi, ritmovi kolektivnog rada stvarali su kontinuirani ambijent u kojem zvuk nije bio samo buka već ritam zajednice, dokaz da ljudi rade zajedno, sinkronizirano, u velikom kolektivnom mehanizmu. Frekventni udarci metala, padovi, brušenja i ritmično pulsiranje mašina otvorili su prostor za razmišljanje o zvuku kao društvenom fenomenu i dokumentu vremena, odrazu odnosa između pojedinca i kolektiva. Prelijevajući se u prve oblike improvizacije i oblikujući kasniji interes za industrijski zvuk, ritam kolektivnog rada i neglazbene izvore zvuka koji glazbom postaju upravo zahvaljujući svojoj sirovosti, ti se zvukovi sempliranjem pretvaraju u teksture, ritmičke slojeve, podloge ili udarce koji se stapaju s akustičkim instrumentima. Oni nose nasljeđe prostora i materijalnih tekstura koje nisu uglačane, već sadrže trag rada, truda, napetosti, ponavljanja i ritma svakodnevice. Upravo takve zvukove Alen i Nenad Sinkauz pretvaraju u žive izvedbe, trenutne kompozicije – u prostor u kojem se osobna memorija susreće s kolektivnim nasljeđem grada u kojem su odrastali.

Eric Ušić, kulturolog i viši asistent na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, uz Davora Sanvincentia, multimedijalnog umjetnika čije se područje djelovanja nalazi u fenomenologiji audiovizualnog i antropologiji vizualne kulture, predstavili su kako socijalističko naslijeđe koriste kao inspiraciju za vizualne komunikacije, istražujući moguće granice percepcije te konstrukcije iskustva.

Okrugli stol ujedno predstavlja početak desetodnevnog Kreativnog laboratorija (Creative Living Lab) posvećenog performansu, čija je svrha poticanje kolektivne memorije lokalne zajednice s ciljem stvaranja autentičnijih kulturno-turističkih iskustava koja će nastati kao rezultat triangularne suradnje umjetnika, kulturnih i kreativnih industrija i organizacija civilnog društva, u skladu s osnovama SOCRAT projekta.

U tom cilju umjetnicima se pridružio i gostujući renomirani talijanski umjetnik Michele Sambin, glazbenik, slikar i redatelj, u čijem umjetničkom fokusu su istraživanja usmjerena na odnos slike i zvuka. Njegov se umjetnički izričaj nalazi na presjeku raznih umjetnosti: filma, glazbe, videa i slikarstva, koje tijekom duge i plodonosne karijere istražuje kroz kazalište kao mjesto njihove sinteze. Tijekom karijere razvijao je projekte koji spajaju umjetničke jezike i društvene kontekste na inkluzivan i kolaborativan način stvarajući mostove između pojedinaca, povijesti i zajedničkih identiteta. Stoga će njegova mentorska uloga u kreativnom laboratoriju biti usmjerena korištenje zvuka, ritma, geste i slike za aktiviranje okruženja i stvaranje kolektivnih iskustava koja povezuju sjećanje, prostor i zajednicu, podržavajući inovativne oblike kulturnog turizma koji poštuju lokalne identitete i potiču održivo, participativno sudjelovanje. (iPress)