Cijeli proces, od prikupljanja sjemena na otocima do uzgoja na pokusnom imanju i njegove pohrane, odvija se u nekoliko faza i traje godinama. Dobiveno sjeme upisuje se u banku biljnih gena, a u određenim slučajevima može biti uključeno i u međunarodne programe razmjene.

Na Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču provodi se jedinstveno i sve značajnije istraživanje koje povezuje očuvanje prirode, znanstveni rad i budućnost proizvodnje hrane. Upravo na pokusnom imanju Instituta uzgajaju se biljke divljeg kupusa koje dolaze s južnojadranskih otoka, a koje bi mogle imati ključnu ulogu u razvoju otpornijih poljoprivrednih kultura. Institut se pritom profilira kao važno nacionalno i međunarodno središte za istraživanje biljnih genetskih resursa.

Voditeljica istraživanja i znanstvena savjetnica dr.sc. Smiljana Goreta Ban, ističe kako upravo ovakvi projekti potvrđuju važnost dugoročnog ulaganja u znanost i očuvanje genetske raznolikosti. Naglašava da Institut u Poreču ima ključnu ulogu u prikupljanju, očuvanju i istraživanju biljnih vrsta koje mogu biti presudne za prilagodbu klimatskim promjenama.

“Nedavno sam sudjelovala na sastanku europske udruge za biljne genetske izvore gdje su se okupili stručnjaci za različite vrste. I tamo smo se složili da je sve veći naglasak na divljim srodnicima jer oni mogu sadržavati gene otpornosti koje danas tražimo. Upravo zato ih prikupljamo i istražujemo kako bi ih jednog dana mogli koristiti u oplemenjivanju. Ovakva istraživanja imaju dugoročnu vrijednost jer omogućuju razvoj otpornijih sorti”, kaže Goreta Ban.

Istraživanje započinje na terenu, no njegov ključni dio odvija se upravo na pokusnim površinama Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču. Znanstvenici su posljednjih godina prikupljali sjeme divljeg kupusa s lokacija poput Korčule, Visa, Palagruže i Sveca, a zatim ga prenijeli u kontrolirane uvjete. Na pokusnom imanju Institut osigurava sve potrebne uvjete za uzgoj, praćenje i istraživanje biljaka, čime potvrđuje svoju važnu ulogu u očuvanju biljnih resursa Hrvatske.

Proces uzgoja iznimno je složen i zahtijeva preciznu kontrolu. Biljke se uzgajaju u izoliranim uvjetima i prekrivaju zaštitnim mrežama kako bi se spriječilo nekontrolirano oprašivanje. Upravo na tim parcelama Instituta odvija se ključna faza regeneracije sjemena, proces koji može trajati godinama i koji je nužan kako bi se osigurale dovoljne količine kvalitetnog materijala za daljnja istraživanja.

“Ne uzgajamo divlji kupus samo radi očuvanja, nego ga uključujemo u istraživanja otpornosti. Testirali smo kako podnosi sušu i zaslanjenost, a sada proučavamo i otpornost na bakterijsku bolest koja predstavlja veliki problem u proizvodnji kupusa. Cilj je pronaći gene otpornosti i prenijeti ih na osjetljive sorte. Tako povezujemo očuvanje prirode i konkretne potrebe poljoprivrede”, dodaje Goreta Ban.

Jedan od konkretnih ciljeva istraživanja jest pomoći i lokalnim sortama, poput Brgujskog kupusa, koji je poznat po kvaliteti, ali i osjetljivosti na bolesti. Uvođenjem gena otpornosti iz divljih srodnika otvara se mogućnost očuvanja takvih tradicionalnih kultura uz istodobno povećanje njihove otpornosti. Posebno zanimljiv dio istraživanja odnosi se na ulogu bumbara u oprašivanju koje je u tijeku. Mladi agronom i pomoćnik u ovom projektu Domagoj Šmit objašnjava zašto su upravo oni ključni za uspjeh pokusa koji se provode na imanju Instituta.

“Bumbari su idealni za ovakve pokuse jer imaju duži životni ciklus i učinkoviti su u manjim kolonijama. Koristimo ih za kontrolirano oprašivanje kako bismo dobili sjeme točno određene populacije. Time osiguravamo da nema miješanja gena s drugim sortama i da očuvamo izvorna svojstva biljaka”, kaže Šmit.

U svakoj košnici, koje su stigle u Poreč iz Nizozemske,  nalazi se nekoliko desetaka bumbara koji tijekom četiri do šest tjedana oprašuju biljke unutar zaštićenog prostora. Nakon toga se nasadi otkrivaju, a bumbari se vraćaju u prirodni okoliš.

“Važno nam je spriječiti ulazak stranih gena, zato koristimo mreže i kontrolirano oprašivanje. Divlji kupus se oprašuje isključivo insektima i bez kontrole bi došlo do križanja s drugim kupusnjačama koje uzgajamo. Na ovaj način čuvamo izvorna svojstva svake populacije koju istražujemo”, pojašnjava Šmit.

Cijeli proces, od prikupljanja sjemena na otocima do uzgoja na pokusnom imanju i njegove pohrane, odvija se u nekoliko faza i traje godinama. Dobiveno sjeme upisuje se u banku biljnih gena, a u određenim slučajevima može biti uključeno i u međunarodne programe razmjene, čime postaje dostupno oplemenjivačima u drugim zemljama. Istraživanja koja se provode na Institut za poljoprivredu i turizam pokazuju kako se očuvanje prirodne raznolikosti može povezati s konkretnim potrebama poljoprivrede. Divlji kupus, iako naizgled neupadljiv, nosi genetski potencijal koji bi mogao pomoći u razvoju otpornijih sorti i očuvanju tradicionalnih kultura poput kupusa iz Matulja. U tome važnu ulogu imaju i bumbari, mali ali ključni saveznici znanstvenika u stvaranju održivije poljoprivrede. (iPress)