Rastući izazovi zbrinjavanja komine maslina nakon novih zakonskih okvira iz 2025. potaknuli su znanstvena istraživanja, a na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču provode se pokusi o kompostiranju i održivoj primjeni u poljoprivredi, projekt vodi dr. sc. Marko Černe.

Komina maslina, nusproizvod prerade maslina, posljednjih je godina postala sve izraženiji problem u zbrinjavanju, osobito nakon donošenja novih zakonskih okvira 2025. godine uoči berbe maslina, koji su omogućili i njezinu izravnu primjenu na poljoprivrednim površinama. Iako takva praksa otvara nove mogućnosti, istovremeno postavlja i brojna pitanja o utjecaju na tlo, biljke i okoliš. Upravo zato istraživanja poput onih koja se provode na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču imaju ključnu ulogu u pronalasku rješenja kako kominu pretvoriti iz poljoprivrednog nusprodukta u vrijedan resurs koji se može sigurno vratiti u maslinike i poljoprivrednu proizvodnju.

Projekt pod nazivom „Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti “ provodi se u sklopu programa Hrvatske zaklade za znanost. Voditelj projekta je dr. sc. Marko Černe, viši znanstveni suradnik na Zavodu za poljoprivredu i prehranu Instituta, dok je u istraživanje uključen i mladi istraživač Abdelaali Olcaid iz Maroka. Projekt se nadovezuje na prethodna istraživanja financirana također od strane Hrvatske zaklade za znanost, uključujući istraživački bilateralni projekt sa naslovom ''Valorizacija ostataka iz prerade maslina pomoću mikrobnog viševrstnog biokatalitičkog agregata'' kroz suradnju sa slovenskim institutom Jožef Stefan, a ukupno trajanje aktualnih pokusa planirano je na tri godine, uz nastavak daljnjih istraživanja kroz dodatne projekte. U fokusu istraživanja je razvoj učinkovitih metoda kompostiranja komine maslina, kao i procjena njezine primjene u različitim poljoprivrednim kulturama. Komina, iako bogata organskom tvari, u svježem stanju ima niz nepovoljnih svojstava.

„Komina u svježem stanju ima potencijalno fitotoksična i antimikrobna svojstva zbog prisutnosti ostataka ulja, fenolnih spojeva, organskih kiselina i kiselog pH. Takav materijal ne može se izravno primjenjivati na tlu jer može negativno utjecati na rast biljaka i mikrobiološku aktivnost tla. Upravo zato je nužna prethodna obrada, a kompostiranje se pokazalo kao jedno od najprihvatljivijih rješenja s ekološkog i ekonomskog aspekta“, rekao je dr. sc. Marko Černe.

Kako bi se ubrzao proces razgradnje i osigurala kvaliteta komposta, istraživači koriste sustav aerobnih bioreaktora. Riječ je o trima bioreaktorima zapremnine po 500 litara, opremljenima sustavima za prisilno prozračivanje, mjerenje temperature i kisika, kao i mehaničkim miješalicama. Proces kompostiranja u bioreaktorima započinje pripremom kompostne smjese koja se sastoji od komine, strukturnih materijala poput slame te izvora dušika. Nakon punjenja bioreaktora, kompresor upuhuje zrak kroz smjesu, čime se osiguravaju aerobni uvjeti nužni za aktivnost mikroorganizama. Temperatura se kontinuirano prati na više razina, dok se smjesa povremeno miješa kako bi se održala prozračnost.

„Naš cilj je ubrzati proces biorazgradnje komine i pritom dobiti kvalitetan kompost koji se može sigurno koristiti u poljoprivrednoj proizvodnji. Korištenjem bioreaktora s kontroliranim uvjetima praćenja temperature, vlage i aeracije možemo značajno unaprijediti učinkovitost kompostiranja. Time ne samo da smanjujemo vrijeme obrade, nego i povećavamo kvalitetu konačnog proizvoda“, kazao je Černe.

U sklopu istraživanja razvijeno je više tipova kompostnih smjesa s kominom. Osnovna varijanta uključuje kominu i slamu kao kontrolni tretman, dok se u drugim varijantama dodaju različiti izvori dušika poput uree ili ovčjeg gnoja. U novijoj fazi istraživanja ispituje se i primjena kokošjeg gnoja kao alternativnog izvora dušika, s ciljem dodatne valorizacije poljoprivrednih nusproizvoda.

„Ključno je postići odgovarajući omjer ugljika i dušika te osigurati dobru prozračnost smjese. Ako je komina previše zastupljena, smjesa postaje premokra i proces kompostiranja se usporava ili potpuno zaustavlja. S druge strane, dodavanjem strukturnih materijala i izvora dušika možemo značajno poboljšati uvjete za mikrobiološku razgradnju komposta“, istaknuo je ovaj znanstvenik s porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam.

Osim u bioreaktorima, kompostiranje se provodi i u statičnim kompostnim hrpama, kako bi se rezultati mogli lakše primijeniti u praksi kod maslinara. U oba slučaja, optimalno trajanje procesa kompostiranja iznosi oko pet mjeseci, što je znatno kraće od prirodne razgradnje komine koja može trajati i do četiri godine. Poseban segment istraživanja odnosi se na izravnu primjenu komine i komposta u poljoprivredi. U pokusima se ispituje utjecaj korištenja kompostirane kao i svježe komine na rast i razvoj kultura poput kupusa, endivije, krumpira i luka, uz poštivanje ograničenja unosa dušika prema važećim propisima.

„Primjena svježe komine može imati negativne učinke ako se koristi u prevelikim količinama. Fitotoksičnost može dovesti do smanjenog klijanja i rasta biljaka, pa čak i do potpunog izostanka vegetacije. Iako male doze možda neće imati štetan učinak, potrebno je dodatno istražiti dugoročne posljedice i optimalne količine za sigurnu primjenu“, rekao je Černe.

Istraživanja koja se provode na Institutu imaju za cilj dati konkretne smjernice poljoprivrednicima i maslinarima, ali i doprinijeti razvoju održivih praksi u gospodarenju organskim nusproizvodima.

„Ovo je prvi put da sustavno ispitujemo primjenu komposta od komine na više kultura kroz rotaciju. Cilj nam je utvrditi ne samo agronomski učinak, nego i dugoročni utjecaj na tlo. Time želimo dati jasne preporuke proizvođačima i doprinijeti održivijem gospodarenju nusproizvodima u maslinarstvu“, zaključio je. Rezultati projekta očekuju se kao važan doprinos razvoju kružnog gospodarstva u poljoprivredi, gdje se nusproizvodi poput komine maslina vraćaju u proizvodni ciklus kao vrijedan resurs, umjesto da predstavljaju okolišni problem.

Ovoga se proljeća istraživanje iz laboratorijskih i pokusnih uvjeta dodatno prenosi i na pokusno imanje Instituta, gdje se ovih dana sade presadnice ranog kupusa na parcelama tretiranima različitim vrstama komposta od komine maslina, ali i na tlu na koje je aplicirana svježa komina. Riječ je o važnom koraku jer se upravo u toj fazi prati kako se pojedini materijali ponašaju u stvarnim proizvodnim uvjetima, odnosno kako utječu na početni rast, razvoj i vitalnost biljaka. Time istraživanje ulazi u izrazito praktičnu fazu koja može dati prve konkretnije odgovore na pitanje može li se komina, nakon odgovarajuće obrade, sigurno i korisno vratiti u poljoprivredni sustav.

Pokus je osmišljen tako da uspoređuje više varijanti tretmana. Uz svježu kominu, na pokusnim površinama primijenjena su i tri različita komposta od komine maslina s različitim udjelima dušika. Jedan tretman temelji se na osnovnoj smjesi komine i slame, drugi na istoj toj osnovnoj smjesi uz dodatak uree kao izvora dušika, dok treći uključuje dodatak ovčjeg gnoja, čime se postiže viši udio dušika u kompostu. Upravo takva usporedba omogućit će istraživačima da procijene kako različiti sastavi komposta utječu na svojstva tla i na rast kultura. Uz to, istraživači posebno vode računa o tome da količine primijenjenog materijala budu usklađene s pravilima struke i važećim ograničenjima. Komposti i komina aplicirani su tako da se uzmu u obzir odredbe povezane s unosom dušika u tlo, odnosno ograničenje od najviše 170 kilograma dušika po hektaru. Istodobno, u pokus je uključen i poseban tretman koji prati najnoviji zakonski okvir, prema kojem je dopuštena primjena do 80 tona svježe komine po hektaru. Upravo taj dio istraživanja posebno je važan za praksu jer će pokazati kako se tako dopuštene količine odražavaju na usjeve i tlo.

Ovogodišnji pokusi ne završavaju samo s kupusom. Nakon proljetnog ciklusa s ranim kupusom, na jesen je u planu sadnja endivije, čime će se unutar iste godine dobiti podaci o reakciji dviju različitih povrtlarskih kultura na tretmane kominom i kompostom. U drugoj godini pokusa planirana je sadnja ranog krumpira i potom luka, također u sklopu plodoreda. Takav dvogodišnji pristup omogućit će praćenje ne samo neposrednog učinka komposta i komine, nego i njihovog zaostalog djelovanja u tlu kroz vrijeme, što je osobito važno za procjenu dugoročnih učinaka na plodnost i zdravstveno stanje tla.

Dodatna vrijednost ovog istraživanja jest i to što povezuje više problema poljoprivredne proizvodnje u jedinstven sustav kružnog gospodarenja. Komina maslina nije jedini materijal koji se u projektu nastoji valorizirati. U nastavku istraživanja razmatra se i korištenje kokošjeg gnoja kao izvora dušika u kompostiranju, budući da i on kao nusproizvod poljoprivredne proizvodnje predstavlja izazov u zbrinjavanju. Na taj se način traži model u kojem bi se istodobno zbrinuli različiti organski nusproizvodi i od njih proizveo stabilan, siguran i agronomski vrijedan kompost.

Istraživanje je nadovezano i na prethodne pokuse u kojima je komina bila kompostirana konvencionalnim pristupom, uz miješanje s ovčjim gnojem, ureom i slamom ječma, kao i na naprednije pristupe u kojima je korišten i bakterijski inokulum razvijen u suradnji sa slovenskim partnerima. Svrha tih ranijih aktivnosti bila je poboljšati biorazgradnju komine i skratiti vrijeme kompostiranja, budući da fenolni spojevi iz komine usporavaju razgradnju zbog svojih antimikrobnih svojstava. Dosadašnja iskustva pokazala su da prekratko trajanje procesa nije dovoljno jer kompost tada još nije stabilan i može pokazivati fitotoksičnost na biljkama.

Važna poruka koju istraživači ističu jest da nije svaka primjena komine jednako rizična, ali da sve ovisi o dozi, načinu primjene i prethodnoj obradi. U praksi mnogi uljari kominu jednostavno odlažu na otvorenom, gdje se ona vrlo sporo razgrađuje. Upravo zato kompostiranje predstavlja znatno prihvatljiviji put jer omogućuje kontroliranu razgradnju, smanjenje potencijalno štetnih svojstava i dobivanje materijala koji se može koristiti kao organsko gnojivo ili poboljšivač tla. Posebno je važno i to što se u istraživanju pokazalo da se slični rezultati mogu postići i u bioreaktorima i u kompostnim hrpama, što otvara mogućnost primjene i u znanstveno kontroliranim uvjetima i na gospodarstvima. Dodatni praktični značaj istraživanja leži u činjenici da rana i kasnija berba maslina, prema dosadašnjim opažanjima, ne donose bitne razlike u samoj razgradnji komine. To znači da je problem zbrinjavanja komine u osnovi sličan bez obzira na termin prerade jer su u svim slučajevima prisutni ostaci ulja, fenolni spojevi i kiseli pH koji otežavaju razgradnju. Time se potvrđuje potreba za sustavnim rješenjem koje će biti primjenjivo širokom krugu maslinara i uljara.

U konačnici, upravo pokusi koji se sada provode na pokusnom imanju Instituta trebali bi dati odgovore na pitanja koja su za sektor sve važnija, treba li kominu prije primjene obvezno kompostirati, u kojim omjerima treba pripremiti kompostnu smjesu, koji izvor dušika daje najbolje rezultate te kolika je granica između korisne i potencijalno štetne primjene svježe komine na tlu. Odgovori na ta pitanja mogli bi biti presudni za oblikovanje budućih preporuka proizvođačima, ali i za odgovorno provođenje novih zakonskih mogućnosti u praksi. (iPress)