Etnografski muzej u Zagrebu otvara u utorak, 27. siječnja izložbu "Moja koža – kultura tetoviranja", koja obrađuje tetovaže kao fenomen koji je podjednako bio intrigantan kroz povijest, kada je imao različite funkcije, kao i danas kada je globalno popularan i sve manje stigmatiziran.

Izložba kroz prikaze tetovaža i iskustva onih koji se odluče zauvijek ispisati svoju osobnu priču na koži, pokazuje kako su se tetovaže mijenjale u različitim vremenima, ali kako i u suvremeno doba neverbalnom komunikacijom pokazuju nečiji identitet i stavove, ono po čemu se netko želi istaknuti.

Autorica izložbe Tea Rittig kaže kako je cilj izložbe dovesti u vezu povijesne tradicijske prakse, današnjicu i pokazati kako je tetoviranje dinamičan i pokretljiv kulturni fenomen koji se neprestano mijenja i utječe jedan na drugoga.

„Tetoviranje ima tisućljetnu povijest, nema kulture i civilizacije koja ne poznaje praksu tetoviranja, ljudi obilježavaju svoju kožu iz raznih razloga i na razne načine”, rekla je Rittig na konferenciji za novinare.

Objasnila je kako je ideju za izložbu dobila nakon što je shvatila da se na ulici više ne okreće zato što je netko tetoviran, već zato da vidi kakvu tetovažu ima. "Potaknula me znatiželja, pa sam krenula istraživati, stvari su se same otvarale i to je rezultiralo izložbom”, dodala je.

Po njezinim riječima, iako se tetoviranje danas primjećuje gotovo posvuda i gotovo na svakome, ono je više od prolaznog trenda ili masovne pojave, već se radi o praksi duboko ukorijenjenoj u ljudskoj povijesti, kao u slučaju tradicijskih tetovaža, bocanja i sicanja katoličkog stanovništva u BiH.

One su imale obredni karakter i izvodile se najčešće uz proljetne blagdane, ubadanjem iglom umočenom u crnilo od čađe, baruta, praha ugljena, smole bora, uz vodu, med, majčino mlijeko, slinu. Najvažniji je bio motiv križa u znak otpora u vrijeme osmanlijske okupacije protiv prisilnog prelaska na drugu vjeru, zaštite od odvođenja djevojaka i mladih žena, ali i kao simbol snage i i izdržljivosti.

Tetovaže na mumijama sačuvane i nakon tisuća godina

Tetovaže su se u početku koristile u terapijske svrhe i liječenje, o čemu svjedoče primjeri egipatske ženske mumije s tetovažama iz oko 2000 godina prije Krista, a sačuvanih dokaza ima i iz Sibira, gdje su pronađene na mumijama pazyryčke kulture između 5. i 3. stoljeća prije Krista.

Najstariji dokazi iz Europe nalaze se na tijelu ledenog čovjeka Ötzija pronađenog u Tirolskim Alpama, mumificiranog zamrzavanjem prije više od pet tisuća godina, no postoje i indirektni dokazi, sačuvane figurice i alati, da je u isto vrijeme tetoviranje postojalo i u vučedolskoj kulturi.

Riječ tattoo, koja je ušla u engleski nakon putovanja kapetana Jamesa Cooka, potječe od tahićanske riječi ta-tu ili tatau, što se odnosi na nešto upečatljivo, obilježeno, a pretpostavlja se i da onomatopejski 'tat' oponaša ritmično udaranje alata za tetoviranje.

Izložba prikazuje razne stilove tetovaža i trendova koji su se mijenjali kroz vrijeme, pa se japansko tetoviranje, s motivima zmajeva, valova, mitskih bića, proslavilo nakon što se ta zemlja otvorila međunarodnoj trgovini polovicom 19. stoljeća, dok se sedamdesetih godina prošlog stoljeća tribal, s motivima iz Samoe, Bornea, Havaja i Novog Zelanda, popularizirao među subkulturama.

Od 17. do 19. stoljeća tetovaže su u Europi i Americi smatrane znakom divljaštva, no mornari i istraživači su ih prihvaćali, pa i time promovirali kao simbol slobodnog duha i avanture. Čak su i dame iz visokog društva imale diskretne tetovaže, poput carice Sisi koja je navodno imala istetovirano sidro na ramenu, dok su cirkuske umjetnice tetovirale cijelo tijelo, osim ruku i lica da bi kasnije mogle imati drugačiju karijeru i normalan život.

Tetoviranje se do šezdesetih godina najviše asociralo uz određene skupine, mornare, vojnike, zatvorenike i radnike, no idućih desetljeća prihvaća ga srednja klasa i populariziraju slavne osobe, glumci, pjevači, nogometaši, kao i televizijske reality emisije Miami Ink i LA Ink.

Dio izložbe posvećen je zagrebačkoj suvremenoj sceni od 90-ih kada se tetoviranje profesionalizira, o čemu kroz intervju govore tattoo majstori, Marin Urbanc i Ninoslav Zelenović Zele. Predstavljena su i svjedočanstva nekoliko žena o tome što im znače tetovaže, među kojima je i umjetnica Marina Mesar Oko.

Ravnateljica Etnografskog muzeja Zvjezdana Antoš rekla je kako je ovo još jedna u nizu njihovih izložbi s kulturno-antropološkim pristupom temi koja je izuzetno popularna u suvremenoj kulturi i za koju vjeruju da će privući veliki broj mladih posjetitelja.

Do zatvaranja izložbe 3. svibnja održat će se i mnogi popratni programi, od promocije knjige do predavanja i razgovora o tetoviranju. (Hina)