Osvajači medalja na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu u kickboxingu Elizabeta Crnković (zlato) i Marko Džin (bronca) konačno su stigli u Pulu u kratkoj pauzi od studentskih obveza. U matičnom klubu dočekali su ih na treningu najmlađi članovi, kao i oni nešto stariji uz pljesak i veselje uz trenere Edija Viškovića, Senada Trešnjića i Ervina Karamana.
Elizabeta i Marko prisjetili su se u tim trenutcima davnih dana kada su još u predškolskoj dobi napravili prve korake na tatamiju i u više od šesnaest godina upornog treninga uspeli se na svjetsko seniorsko postolje.
Elizabeta, u klubu i sportu od milja zvana Beti – zakoračila je konačno na najvišu stepenicu i osvojila zlato u disciplini light contact (nakon prethodne srebrne medalje) u kojoj se boduje kontinuirana borba i u kojoj je zabranjeno ozljeđivanje protivnika i nokaut.
Marko je, kao i Beti, nakon kadetskih i juniorskih planetarnih uspjeha, na svom prvom svjetskom seniorskom prvenstvu osvojio brončanu medalju u disciplini point fight u kojoj se boduje onaj tko prvi zada bod rukom ili nogom, za koju treba izuzetna brzina, koncentracija, predviđanje kretanja protivnika, odlučnost.
I Beti i Marko prisjetili su se i prvog odlaska na mlađekadetsko Svjetsko prvenstvo u Rimini kada su u klubu trenirali uz budno oko trenera Edija, ali im je tada sparirao deset i više godina stariji, tada aktivni borac svjetskog ranga, Ervin Karaman. Oboje kažu da kad netko prođe sparinge kao kadet s Ervinom, u kickboxingu i taekwondou je spreman na sve udarce.
Uz adventsko doba, uz jelku okićenu klubskim medaljama, poželjeli su da u njihovom klubu ponovno stasaju borci koji će poput njih u njihovima mlađim danima kadetskog i juniorskog staža činiti minimalno „zlatnu četvorku“ (Antonio Jurman, Ema Višković, Elizabeta Crnković, Marko Džin), a s najvećih kontinentalnih i svjetskih natjecanja donositi i ekipne medalje u timskim borbama, osim onih pojedinačnih.
Ovogodišnjem pohodu po svjetske medalja pomogla je Zaklada za sport Grada Pule, dijelom financiranja priprema i putovanja na SP u Albufeiru, Portugal, koje su se dugo kovale na borilištima u inozemstvu i Hrvatskoj zbog potrebe za različitim vrhunskim sparinzima kojih kod nas nema u dovoljnom broju.