Prosinačka nedjelja idealan dan za šetnju, a mene je ovog puta stari Renault doveo u prekrasni Rakalj, na obronke Raškog zaljeva. Nikako nepoznat kraj u mom skromnom izletničkom opusu, a kako bi i bio kad samo pola sata vožnje dijeli rodnu Pulu od ove idile.

Kao i prethodnih godina i ove godine moja se je obitelj kupala u uvalama Luka, Kalavojna, Sv. Nikola. Omiljene su to oaze za bijeg iz gradske gužve u jeku turističke sezone.

Ipak kao i sve u životu čini se da su i te netaknute oaze na zalasku života jer je netko "sposobniji i bolji" od vas i mene vođen idejom za dobrom zaradom i taj djelić raja odlučio kapitalizirati.

Možda se netko i sjeća, ali ove je godine među lokalnim stanovništvom na društvenim mrežama vladala prava rasprava treba li dozvoliti postavljanje montažnog objekta tzv. beach bara u uvalu Luka. Iz same općine Marčana kako i iz turističke zajednice mogao se čuti snažan ton zagovaranja u smjeru komercijalizacije i "širenja" turističke ponude.

Danas niti pola godine poslije od postavljanja objekta na samoj plaži svega stotinjak metara zračne linije od Luke i povijesnog lokaliteta Starog Raklja niknuo je novi montažni objekt, ovoga puta u privatnom aranžmanu. Moguće da se je vlasnik (stranac) vodio logikom ako prolazi oštarija na samoj obali zar ne bi mogla i kućica u šumi.

I dok se načelnik i društvo spremaju za nove izbore i šalju pozdrave sa najljepšeg vidikovca u Raklju, ja se pak pitam je li "sezona lova" na Raški zaljev otvorena i koliko taj jedan od "posljednjih istarskih mohikanaca" može izdržati? (čitatelj Josip)