Izložba 'Nalazište' umjetnice Lale Raščić zaključna je postaja njezina višegodišnjeg projekta GORGO. GORGO, odnosno Gorgonu poznajemo kao mitsko čudovište ali i kao žrtvu davnog, pretpovijesnog strašnog nasilja. Glava Meduze, jedine smrtne od triju sestara, drevnih božica prognanih na kraj svijeta, već stoljećima tjera zle duhove i čuva njezina vlasnika od zlog udesa. Gorgoneinon – prikaz Meduzine odsječene glave sa zmijskom kosom –u povijesti umjetnosti ima istaknuto mjesto – bilo kao element arhitektonske plastike, kao skulptura, kao novac, prikaz na grčkoj vazi ili tek srećom sudbine očuvan element pompejanske freske. Osim štita božice Atene, Gorgoneion je krasio zabate kuća i reprezentativnih javnih zgrada i svetišta, ne okamenjujući samo neprijatelje i zle duhove, već i svjedočeći i pobjedi nove, ratničke kulture i pretvaranju drevnih ženskih božanstava u čudovišta. Kroz niz izložbi i performansa koje je Lala Raščić predstavila od 2019. , Meduza, Gorgona – GORGO - pojavljuje se ponovno tjelesno objedinjena i sprema se za boj, otpor i obranu.
'Nalazište pak' u formi site-specific intervencije u prostoru Augustova hrama, mjesta državne i religijske moći na nekadašnjem rimskom Forumu u Puli, oživljava GORGO kroz projekcije njezina androginog oblika – s bradom i iskeženim, gotovo životinjskim zubima. Izvedeni u formi reflektirajućeg zlatotiska na staklu i pokrenuti svjetlosnom intervencijom, objekti u prostoru hrama prizivaju kazališta svjetla i sjene, gradeći priče o drevnim i skrivenim moćima i snazi koja iz njih proizlazi. Putem svjetlosne i skulpturalne intervencije umjetnica u reprezentativni, javni prostor dovodi zaboravljene, potirane i potčinjene ženske likove. Koliko god da su oni izbrisani iz kanonske povijesti umjetnosti i kulture koju su, posebno u narativima o antičkom svijetu, krojili muškarci, u mitovima, slikama, usmenim predajama i nepisanim tradicijama moguće je naći njihove tragove, kao i tragove ženskog otpora i solidarnosti.
Lala Raščić (rođena 1977. u Sarajevu, živi i radi u Sarajevu i Zagrebu) je medijska i izvedbena umjetnica koja koristi performativne strategije vezane za kreiranje novih narativa i pripovijesti koje uključuju verbalne video izvedbe, performativno-instalacijske ambijente, video projekcije, objekte, svjetlo, crtež i slikanje. Njezin je rad često usmjeren na pitanje izvođenja teksta, te korištenje tradicionalne i suvremene prakse pripovijedanja, usmene povijesti i umjetnost monodrame. Umjetnica gradi svoj umjetnički narativ oko pitanja feminizma, povijesti, novih čitanja tradicije i mapiranja njezinih tragova u današnjici. Njezini radovi nalaze se na granici između izvedbenog i multimedijalnog, kombinirajući istovremeno audio-vizualno, pokret, sliku i crtež te skulpturalne objekte.
Kustosica izložbe: Jasna Jakšić
Organizacija: Arheološki muzej Istre u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti, Zagreb.