Dolaskom ljetnih vrućina smrad s Kaštijuna je opet počeo pristizati u dvorišta i kuće mještana općine Medulin. Točno u vrijeme kada je smrad počeo opet gušiti mještane naših naselja direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Siniša Kukić u društvu s istarskim županom Fabriziom Radinom i pulskim gradonačelnikom Borisom Miletićem obišao je centar za gospodarenje otpadom Kaštijun te su medijima uputili priopćenje u kojem piše:

„Upoznat je (Kukić, op.a.) kako je prošlo ljeto povremeno dolazilo do pojave neugodnih mirisa, što sigurno nije bilo ugodno za građane koji žive u blizini, no Kukić objašnjava  kako uzrok tome nije loša tehnologija niti nestručno upravljanje centrom nego povećane količine otpada do kojih je došlo zbog velikog broja turista, a koje su premašivale količine za koje je centar prvotno dimenzioniran.“

Činjenica je međutim da ovog ljeta imamo, zbog pandemije koronavirusa, upola slabiju turističku sezonu od prošle te shodno tome Kaštijun radi otprilike oko pola dnevnog kapaciteta predviđenog projektom. Mi se zato pitamo koliki je stvarni kapacitet Kaštijuna u obradi otpada, poštivajući ono što su istarski i zagrebački političari obećali ljudima prije nego li je Kaštijun počeo raditi, što je sadržano u lažnoj studiji utjecaja na okoliš. Nitko do sada nije odgovarao zbog stalnih laži koje slušamo od uprave Kaštijuna, a čak je i uprava Centra ostala ista od samog početka, usprkos svemu.

Kako je evidentno da se uprava Kaštijuna i političari koji vode čitavu priču oko županijskog centra za gospodarenjem otpada više ne mogu opravdavati prekomjernim količinama otpada, sada su našli druge izgovore kao moguće razloge za ponovni smrad, dok sve ovo vrijeme državna i lokalna politika šute, uprava Kaštijuna šuti ili nas "obavještava post festum“, i to tek nakon tri tjedna svakodnevnog smrada.

Centar se nedavno tako oglasio priopćenjem u kojem za glavnog krivca smrada sada pak vidi neaktivnu ventilaciju postrojenja te pritom mole građane za daljnje razumijevanje. Poučeni iskustvom, mještani koji žive u okolici Kaštijuna i svakodnevno su ugroženi njegovim poslovanjem ne vjeruju više upravi Kaštijuna, njihovim basnama, jer će ventilacija kad-tad profunkcionirati, a koji će tada biti glavni razlog smrada tek ostaje za vidjeti.

Istovremeno među nama, stanovnicima pogođenih naselja, kuha nezadovoljstvo zbog uskraćivanja prava na normalan i zdrav život u vlastitim dvorištima, a da stvar bude gora u tijeku je projekt izgradnje sušionice fekalnog mulja u blizini centra, dakle na istoj toj vjetrovitoj i apsolutno neprikladnoj lokaciji za zagađivače ovakvog tipa.

Međutim, mi kojima Centar normalan život čini nemogućim više nemamo niti strpljenja, niti razumijevanja za laži i nedjelovanje uprave i vlasnika Kaštijuna. Više od šest mjeseci zahtijevamo analizu otrovnih lebdećih čestica, analizu tla budući da se u izvršenim analizama tlo pokazalo izuzetno zagađenim, analizu podzemnih voda te u konačnici tražimo sveobuhvatnu analizu što sve točno isparava sa ploha na kojima se odlaže procesirani otpad. Sudeći po analizi koju je proveo sličan centar na Mariščini sa ploha ne isparava samo metan nego i brojni drugi opasni otrovi.

Vlasnike i upravu Kaštijuna uopće ne brine zdravlje nas građana jer nikoga očigledno ne zanimaju podaci koji bi se trebali dobiti tim mjerenjima. Ili možda jer se boje da će analize stvarno pokazati da nema drugog rješenja nego zatvoriti  ŽCGO Kaštijun i premjestiti ga na nenaseljenu lokaciju ili se pak okrenuti alternativnim metodama gospodarenja otpadom. Do tog zaključka je jednoglasno došla prošli tjedan skupština Primorsko – goranske županije i nadamo se da neće proći previše vremena da do istog zaključka dođe i skupština Istarske županije. Neovisno o takvim pomacima, na Mariščini su odlučili javno prosvjedovati u subotu, u čemu im i mi, stanovnici okolice Kaštijuna dajemo punu podršku i nadu da će uspjeti zauvijek zatvoriti Centar i maknuti smrad i otrove iz svojih kuća i dvorišta.

Građanska inicijativa 'Čist zrak – duga ljubav'