Bivši načelnik Gračišća Ivan Mijandrušić koji je tužio bivšeg saborskog zastupnika i aktualnog gradonačelnika Buzeta Damira Kajina zbog navodno nanijetih duševnih boli izgubio je parnicu i mora nadoknaditi sve troškove. 

Podsjetimo, Mijandrušić je tužio Kajina da je 26. lipnja 2014. godine na konferenciji za novinare Istarskih demokrata iznio niz netočnih informacija kojima mu je teško i grubo povrijedio ugled, čast i dostojanstvo, duševni mir i pravo na dobro ime. U tužbi se navodi da je Kajin na tiskovnoj konferenciji kazao da je Mijandrušić u svojstvu načelnika Gračišća pod istragom zbog protuzakonite urbanizacije svoje parcele u Mandalenčićima te kredita koji je prebio istom tom parcelom. Kajin je rekao da je Mijandrušić livadu od 1.400 četvornih metara urbanizirao 2009. godine te je za ogroman novac prodao Fondu za razvoj poljoprivrede i agroturizma Istre i to tako što je od Fonda uzeo kredit od 410.882 kune za nabavu poljoprivredne mehanizacije, a pod hipoteku stavio tu parcelu. Nakon dva mjeseca Fond je tu parcelu kupio.

U prvoj parnici o ovom slučaju Kajin je proglašen krivim, no drugostupanjski sud je presudu ukinuo i vratio postupak na ponovno suđenje.

A Županijski sud u Zadru presudio je u korist Damira Kajina kojeg je zastupao poznati pulski odvjetnik Marino Folo. 

Folo je kratko komentirao pravomoćnu presudu kako je ishod očekivan te da su to od samog početka tvrdili.  

 - Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu od 3. lipnja 2022. u točki I. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja Ivana Mijandrušića. Nalaže se tužitelju Ivanu Mijandrušiću da tuženiku Damiru Kajinu naknadi trošak postupka u iznosu od 3.694,86 Eur, u roku od 15 dana, dok se zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu tuženika Damira Kajina, kao i zahtjev tužitelja Ivana Mijandrušića u cijelosti, odbijaju kao neosnovani.

U najkraćem, izjave Damira Kajina u Regionalnom dnevniku HRT-a nisu preslušane a iz snimke ne proizlazi, odnosno iz priloga na toj snimci, se ne čuje da je izgovorio tvrdnje navedene u tužbi, a tužitelj nije dao nikakve druge dokaze iz kojih bi se to moglo utvrditi. 

Sud u Pazinu nije u obzir uzeo ni činjenicu je da je tužitelj Mijandrušić prije, a i za vrijeme ove konferencije bio političar i javna osoba, pa je time bio dužan otrpjeti prozivke i kritike, na kraju i činjenicu da je tužitelj kao dokaz duševnih boli, tek nakon sedam godina, dostavio liječničku dokumentaciju koja nije potpisana i nema pečata, a prema kojoj je kod liječnika (psihologa) prvi puta otišao dva mjeseca nakon što je saznao za iznesene tvrdnje a koji pregledi nisu niti uneseni u njegov zdravstveni karton. Prvostupanjski sud je i takvu medicinsku dokumentaciju nekritički prihvatio.

Kako se na snimci priloga Regionalnog dnevnika ne čuje da je tuženik izgovorio tvrdnje navedene u tužbi, prvostupanjski sud, je protivno načelu procesne istine svoja utvrđenja proširio i na druge portale za koje tužitelj nije ni tvrdio
da su mu nanijeli duševne boli.

Sud u Pazinu nije cijenio ni da su navodi izrečeni u vrijeme borbe dva profesionalna političara u borbi za vlast prije
izbora, te nije napravio test razmjernosti povrede prava na slobodu izražavanja i privatnosti, posebice kada su u pitanju javne osobe, kao i ponašanje tužitelja prije i nakon ovog događaja, a posebice kada je sud odbio ocjenjivati vrijednosti imovinske
kartice tužitelja, odluke povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Upravnog suda, kao i druge dokaze i činjenice bitne za utvrđenje osobnosti i ponašanja tužitelja kao javne osobe, a u kontekstu iznesenih tvrdnji te razloga prihvaćanja istih kao istinitih, odnosno postojanja javnog interesa za njihovo iznošenje, bilo je, uz ostalo navedeno u žalbi. (iPress)